Hvalospjev gluposti http://justthepine.blog.hr

ponedjeljak, 30.04.2012.

Stari grad Samobor - ukratko

Ako niste sigurni kamo sutra za praznik ili bilo koji drugi praznik, a imate viška slobodnog vremena, možda Vam pomognem ovim kratkim tekstom o razvalini utvrde iznad "slobodnog trgovišta Samobor"...

Prije nego se posvetimo današnjoj temi, želim se zahvaliti Samoborskom muzeju koji mi je ustupio knjigu "Samborski Stari grad". Tu knjigu, prožetu detaljnim informacijama o samom gradu, njegovim vlasnicima, određenim okolnostima i samom utjecaju na slobodno trgovište Samobor te njegove građane, napisao je Drago Miletić za Samborski muzej 2001. godine uoči stogodišnjice zaključenja ugovora o preuzimanju Staroga grada u ruke tadašnje općine. Ukoliko vas ovaj tekst potakne na detaljnije istraživanje o Starom gradu Samoboru slobodni ste to učiniti na licu mjesta (iako se trenutno i dalje ulazi na vlastitu odgovornost) i u Samoborskom muzeju. Veseli ljudi će vam rado izaći u susret. Ukratko, dođite i vidite. Uz to se malo i osladite.

Općenito o Starom gradu


Ulje na platnu 1903. g., stari Samoborski grad, Branko Šenoa,
Samoborski muzej

Oko 1260. godine sagrađen je Stari grad u Samoboru. Tvori gotovo istostranični trokut sa susjedna dva grada. Susjedi su Okić, koji je izgrađen prije 1193. godine i Lipovec koji je izgrađen 1242. godine ubrzo nakon provale tatara u naše krajeve. Okić je sagrađen na 490m nadmorske visine i nadzire prostore od Karlovca na jugu do duboko u dolinu Sutle na sjever te daleko od Zagreba na istok. Lipovec je izgrađen na 576m nadmorske visine, ali ga okolni vrhovi (Japetić 879m, Stražnik 708m, Oštrc 752m, Plešivica 777m) i odmaknutost od putova zaklanjaju od pogleda. Samobor, osim što je najmlađi po datumu izgranje, ujedno je i najniži. Nalazi se na 257m nadmorske visine. Podignut je podno vrha brda Tepec (navodno je ime dobilo po tome kaj su mame i tate govorile dječurliji da se ne tepu ili vam skiću na to brdo i u šumu), na stijeni iznad ulaska u uski usjek riječice Gradne. Zbog toga ga se lakše opaža tek iz sjevernijih smjerova. Samobor je znatno veći od svoja dva susjedna plemićka grada. Tlocrtno je višestruko razvedeniji. Tipološki ga od dva susjeda razlikuje postojanje utočišne kule. Njega su izgradili pristaše češkog kralja Otokara II. Da bi na tome dijelu ojačali staru granicu. Grad je do 1488. godine mijenjao podosta vlasnika (sve je objašnjeno u knjizi), a te godine se desila značajnija promjena. Naime, tada je kralj Matijaš Korvin mijenjao Stari grad Samobor za strateški važnu utvrdu Ormož sa Barbarom, ženom Dujma Frankopana. Time je postao zadnji kralj koji je imao u posjedu Stari grad Samobor. To preuzimanje je također bitno za građane slobodnog trgovišta Samobor jer je 16. listopada 1488. godine Zagrebački kaptol upisao Barbaru kao vlasnicu Staroga grada, niz okolnih sela, ali i slobodnog trgovišta. To je izazvalo mnoge prijepore, tužbe i trajne sukobe koji će potrajati skoro tri stoljeća.

Stabilizacija grada i važniji vlasnici od 16. stoljeća na ovamo.

U razdoblju od izgradnje pa sve do prve četvrtine 16. stoljeća grad često mijenja vlasnike i to su nakon kralja Korvina plemićke obitelji kojima je on uglavnom jedan od posjeda. Zbog toga vlasnici nemaju neku volju i želju za znatnijim ulaganjima u njega te se on u prvoj četvrtini 16. stoljeća nalazi u lošem stanju. Kako nije bio unutar nekog većeg posjeda koji bi mogao održavati grad, prosjek cijene za koju je bio prodavan je bio 4000 forinti. Ne zaboravimo, grad, točnije slobodno trgovište Samobor koje je bilo ispod Starog grada je bilo baš to, slobodno, te nije bilo obavezno služiti Starom gradu niti ispunjavati njegove financijske prohtjeve.


maketa Starog grada iz Samoborskog muzeja
koja odgovara stanju iz 1776. godine

Okolnosti se mijenjaju čestim turskim provalama i pljačkama u sjeverozapadnu Hrvatsku i Štajersku. Zbog tih provala Samobor postaje strateški važniji. Zato će kralj Ljudevit 1525. potvrditi Ivanu III. Ungnadu, pravo na Stari grad Samobor. I ne samo to. Kako bi se potakla veća ulaganja, kralj se odriče u korist Starog grada svih dohodaka kraljevske komore koje su bili obavezni plaćati Samoborci. Tim činom su dodatno stvorene tenzije koje će trajati kroz sljedeća dva i pol stoljeća jer su se gospodari Staroga grada osjećali i kao gospodari građana.

Oko 1534. godine grad je podijeljen u nasljedstvu na pola. Od tada u jednoj polovici grada žive Ungnadi, a u drugoj polovici žive bogati trgovci Gruberi koji imaju u vlasništvu rudnik u Rudama. Nakon smrti Grubera 1536. grad se zalaže iz ruke u ruku sve do predaje te polovice Franji Tahiju i njegovoj ženi Heleni Zrinskoj koji su u rodu s Gruberovima. 1577. godine Krištofor Ungnad postaje hrvatski ban i daje si zadatak da ponovno postane vlasnikom cijeloga Staroga grada. Prvo je otkupio 1578. godine založenu polovicu Ambrozu Gregorijancu iz 1567. godine. Samo da se spomene, taj zalog je bio 13.000 forinti što je podosta veća vrijednost u odnosu na onu iz 1525. godine. Gruberovih se nije mogao riješiti nego li doslovno nasiljem. Na obližnje obronke je postavio topove i tukao po gradu dok mu Gruberova udovica Klara nije predala ključeve grada. Sve do njegove smrti 1587. godine, razdoblje je obilježeno velikim nasiljem. Posebno prema samoborskim građanima koji traže pomoć zagrebačke crkve, hrvatskih staleža i kralja. Nakon njegove smrti, udajom Ane Marije Ungnad 1585. godine za grofa Tomu Erdődya, Stari grad dolazi u ruke moćnog čovjeka koji već ima u posjedu Jastrebarsko, Okić, Lipovec i Cesargrad s najvećim vlastelinstvom. Osim toga bio je Hrvatski ban, nasljedni župan Varaždinske županije, veliki vojskovođa i kasnije pobjednik slavne bitke kod Siska 1593. godine. Na žalost, prema Samoborcima nije bio nimalo milostiviji od svog prethodnika. Bio je i gori. Stradanja kroz sljedećih 37 godina su postala veća i teža.


maketa Starog grada iz Samoborskog muzeja
koja odgovara stanju iz 1776. godine

Uskoro kreće novo mijenajnje vlasnika po starim običajima. Brzo. Tu treba obratiti pozornost na cijene koje su značajno porasle. Prvo ludo povećanje 1567. godine je sigurno bilo uzrokovano uključivanjem Ruda sa pripadajućim rudnikom u posjed. Tamo se vadio prvenstveno bakar, ali i željezo. Godinu dana poslije smrti velikoga bana, posjedi su podijeljeni među sinovima. Prihode od rudarenja su dijelili na jednake dijelove, a grad je također razdijeljen. S time da su neki dijelovi grada ostali zajednički. Takva raspodjela očeve imovine je izazvala razmirice pa je Sigismund koji je postao banom, želio istisnuti iz grada braću i sestre makar i silom. Tomina su djeca rano umrla, a nakon Sigismundove smrti 1639. godine živa je još samo Elizabeta koja postaje jedini vlasnik grada. Nakon njene smrti, gradom upravlja Ana Elizabeta, žena Ivana Gerberta Auersperga, vrhovnog generala hrvatske krajine. Poslije 1689. vlasništvo preuzima njen sin Teodorik koji 1701. daje Stari grad i Rude u zakup na pedeset godina Aleksandru, Jurju i Krištoforu Erdődyu za 30.000 forinti. Oni zbog velikih dugova prodaju samoborske posjede sa svom pokretnom imovinom na tim imanjima Franji Antunu Auerspergu za 92.321 forintu. Franjo drži grad do smrti kada ga ostavlja u nasljedstvo sinu Josipu Antunu. Međutim, ostavlja mu i pozamašni dug od 62.554 forinte zbog čega je 1764. ovaj prisiljen prodati grad zajedno sa Rudama. Kupac je Josip Erdődy za 104.900 forinti. Josip umire iste godine, a grad nasljeđuju braća Ljudevit, Ladislav i Leopold koji ga prodaju zajedno sa svim posjedima koji mu pripadaju te Rudama za 210.000 forinti Krištoforu Erdődyu. Srećom po Samoborce, na vlast dolazi carica Marija Terezija koja vraća trgovištu većinu privilegija 1769. godine. Time se završava period od skoro 300 godina stalnih prijepora i parničenja između građana trgovišta i gospodara Staroga grada. Vidiljivo je također, da nakon Grubera, Stari grad veže uz sebe Rude i rudnik što mu osigurava veću cijenu kako vrijeme odmiče, ali i daje sigurnost ulaganja u grad i njegovo održavanje. Ima još jedna suluda zanimljivost vezana za taj period, ali to pročitajte pod zanimljivostima.

Propadanje Staroga grada i pokušaji sanacije


slika s weba turističke zajednice zagrebačke županije

Kroz 19. stoljeće Stari grad je u posjedu raznih obitelji, ali se u njemu više ne živi. Dotrajali krovovi se urušavaju kao i dotrajali podovi. Zidove natapaju kiša i snijeg. Rastače ih led. Tome su se vjerojatno veselili građani trgovišta jer se sjena Staroga grada i njegovih gospodara navlačila nad njihove građanske slobode i pravice skoro tri stoljeća. Sva patnja i bol nisu bili zaboravljeni.

Međutim, budi se Romantizam. Šenoini povijesni romani su sve popularniji. Napušteni grad obilaze znatiželjni i zaljubljeni. Tako je jednom prigodom Stanko Vraz, šetajući i misleći na svoju ljubljenu Ljubicu, Juliku Kantily, oko 1837. godine zapisao u zidine Staroga grada "četiri jednostavne i mile": Rosicza, Dushicza, Csvetek, Fiolica.

Svijest građana se promijenila. Smekšalo se srce. Ideja o očuvanju zidina je pala na plodno tlo i počela je rasti. Prvi korak k tome cilju je napravljen 1901. godine kada je od posljenjeg vlasnika grofa Monteccucolija zatražen otkup ruševina zajedno s 27 jutara šume. Ugovor je sklopljen 4. travnja 1902. godine. Po njemu je općina došla u posjed traženog za 5.293 krune i 92 filira. Zidine i grad su sada već izgledali vrlo derutno. Prvu sanaciju je napravilo Šporstko društvo "Šišmiš" od 1910.-1912. godine. Sljedeće opsežnija istraživanja je napravio Tihomil Strahuljak 1942.-1943. godine. Kraj drugog svjetskog rata donio je uništeno gospodarstvo, a malom broju hrvatskih konzervatora velike probleme i poslove u vidu uništene povijesne jezgre gradskih središta, razoren niz spomenika unutar gradova, devastirane barokne dvorce i teško oštećene velike crkvene komplekse. Zbog toga nije bilo za očekivati da će se nastaviti radovi pokrenuti za NDH. Tek krajem 1951. počasni konzervator Samobora Ivica Sudnik traži barem 500.000 dinara za radove. Četiri godine poslije, ponovno obavještava Konzervatorski zavod o stanju i zahtjeva pritisak na općinu da iz budžeta osigura sredstva za najneophodnije radove. Na temelju tog dopisa, šalje se konzervator Josip Ladović da utvrdi stanje. Na terenu nalazi samoborsku mladež kako pod nadzorom Ivice Sudnika čisti i uređuje Stari grad. U kolovozu, načelnik općine obečava "par vreća cementa", ali to nikada nije ispunjeno (politika je kurva), a krajem godine Josip Ladović upozorava na opasnosti koje prijete izletnicima na Starom gradu. Prvim pravim radovima se pristupilo u srpnju 1962. dobrovoljnim radom samoborskih studenata koji raščišćavaju, krče i čiste Stari grad pod vodstvom Janka Filipeca. Građevinske radove obavlja "Komunalac", ali tek krajem listopada. Sanirana su najkritičnija mjesta na istočnom pročelju Ajtićeve kuće, jugoistočni ugao obrambenog zida, dersane su unutrašnje plohe zidova istočnog i sjevernog krila palasa, jugozapadne i branič kule, u kapeli je izvedena izolacija svoda substrukcije, zazidana su južna vrata da bi se spriječilo nekontrolirani ulazak u grad, "izvršene su rekonstrukcije detalja gotičkih prozora i portala, topničkih i puščanih strijelnica preinačenih u vrijeme barokne pregradnje ili srušenih u toku propadanja grada... Restaurirani su oni dijelovi zidova i lukova gdje je to zbog konstruktivnih razloga ili prezentiranja plastično prostorne jasnoće bilo potrebno."



1963. godine se nastavlja s radovima i započinje s nekim novima. Iste je godine napravljen predračun troškova rekonstrukcije peterokutne kule i njena preinaka u ugostiteljski objekt. Predviđena cijena je bila deset puta veća od iznosa kojim se raspolagalo za zaštitne radove. 1964. godine se nastavilo s programom zaštitnih radova iz prethodnih godina, a dokumentacija iz 1965. godine nam daje na uvid samo aproksimativne troškove. Iz toga se da zaključiti da se s radovima stalo. Na žalost, dobro utabani put kojim se krenulo nije nastavljen. U to vrijeme sustav financiranja je zahtijevao da razvijenije općine sudjeluju u takvim projektima s 30% iznosa. U tri godine radova, općina je sudjelovala s mizernih 8% uz dobrovoljan rad studenata. Očito u to vrijeme u općini nije bilo interesa za planiranu sanaciju čime je Samobor dugoročno oštećen i osiromašena mu je turistička ponuda od koje može vući profit. Grad je ponovno prepušten devastiranju posjetitelja, hirovima i zakonima prirode koja na kraju u takvim slučajevima uvijek odnosi pobjedu. Nakon 30 godina u povodu 750. godišnjice povelje kralja Bele IV. Trgovištu Samobor, općina je osnovala Odbor za proslavu 750. godišnjice grada Samobora koji nastoji pokrenuti radove na Starom gradu, ali bez uspjeha. U posljednjih pet godina započeti su radovi koji su imali za cilj zaustavljanje odrona kamenja sa vrha zidina kao i propadanja. Unazad godinu dana podignute su skele s vanjske strane zidina pa je za nadati se da će Stari grad Samobor još dugo biti vidljiv s autoputa dok se ide na izlaz Samobor – Bregana te da će prizvati u svoje odaje znatiželjne turiste.


slikao Matija28 – pticica.com
slikano je sa ponovno izgrađenog starog vidikovca koji
je originalno podignut 1912. godine

Zanimljivosti Staroga grada

* Stari grad Samobor čini gotovo istostraničan trokut sa svoja susjedna dva grada Okićem i Lipovcem.

* Barbara Celjska, Crna kraljica, gospodarila je Starim gradom Samoborom. Bila je poznata po tome da dobije što poželi i kojeg god muškarca poželi. Po legendi je Stari grad uživao u festivalima seksa. Također, bavila se tu i alkemijom. Njena alkemijska djelatnost je poznata iz zapisa njenog suvremenika, češkog alkemičara Johanna von Laaza. Taj zapis je objavljen u Laazovom djelu Via universalis i u uvodu sedmog izdanja djela Bazilija Valentina Chymische Schriften (1717.).

* Do prve četvrtine 16. stoljeća je vrlo niska cijena otkupa koja kasnije raste pripajanjem Ruda pod njegovo okrilje te s počenih 4.000 forinti u prosjeku dolazimo do cijene od 210.000 forinti.

* Pola Starog grada je pripadalo zloglasnom Franji Tahiju.

* Preuzimanje ključeva grada 1578. je bilo izvedeno granatiranjem istoga dok vlasnica nije popustila i predala mu ključeve svoje polovine grada.

* Gotovo tri stoljeća su trajali sukobi gospodara Staroga grada sa građanima slobodnog trgovišta Samobor

* Krištofor Erdődy je u Genovi na kartama izgubio Stari grad (kakav mulac) koji je 1777. godine sudskom presudom dan na upravljanje pobjednicima kartaške igre u trajanju od 32 godine.

* 1911. je zamiješana prva "fangla" morta za krpanje pukotina.

* 1911. je država na njemu odobrila prva novčana sredstva za zaštitne radove jednog plemićkog grada u Hrvatskoj.

* 1912. su prvi puta natkriti dijelovi arhitektonskog sklopa plemićkog grada, a njihovim prostorima dan suvremeni sadržaj.

* 1912. je uređen prvi muzej unutar jednog ruševnog plemićkog grada.

* 1912. su njegovi ruševni zidovi prvi noću rasvijetljeni.

* 1912. je priređen pravi vatromet sa mjesta gdje stoji Stari grad Samobor.

* 1942. su provedena prva stručna istraživanja jednog plemićkog grada.

* Priča se da postoji tunel koji spaja Stari grad i crkvicu sv. Mihala podno njega i da će uskoro biti ponovno probijen te pušten u pogon u turističke svrhe.

četvrtak, 26.04.2012.

Za što imamo glavu?

slika je posuđena s adrese http://randomthoughtsonlifeblog.com/2010/07/31/thinking-part-12/

Omiljeno pitanje mog ujaka, upućeno meni dakako, dok sam bio mali, bilo je zašto nosiš glavu? Da ti kiša ne pada u želudac? Naravno, to je bilo pitano kada su mi male sive stanice prestale raditi u uredovno vrijeme i kada bih napravio neku glupost. Ne nestašluk. Glupost. Neke situacije su toliko glupe da se s razlogom moramo pitati to pitanje. Živimo u 21. stoljeću i za vjerovati je da se ljudske sposobnosti korištenja mozga razvijaju. Na žalost, imam osjećaj kako s vremenom postajemo sve gluplji, zatucaniji, a djeci bi mozak trebao raditi 200 na sat. Umjesto toga usporava na 80 ako ne i sporije. Sve greškom nas odraslih.

Mnogo je faktora koji to potiču. Prije svega način života i pomanjkanje komunikacije među ljudima. Ali govorne komunikacije. Chat koji je sada vrlo čest oblik komunikacije na Internetu je prepun raznih skraćenica od kojih ćemo uopće zaboraviti izgovarati pune riječi. Kada ne znam neku skraćenicu, bijeli svijet me gleda kao da nisam normalan. Kao da sam izrod. Na kraju, dolazimo do toga da me bude nekad i sram pitati. Muljam. Sram sam operirao davnih dana, ali opet, neki čudan osjećaj u meni postoji.

Davnih dana sam rekao da ću se prestati čuditi nekim stvarima. Ili svima? Nebitno. Stvar je da me i dalje zbilja iznenade i začude neki događaji. Nevjerojatno mi je da čovjek sjedne u auto, upali ga, krene. Vozi se nekoliko stotina metara i ne kuži da mu svjetla ne gore. Razumijem ja da je gradska rasvjeta dobra i da se od nje ne vide svjetla na cesti. Ali brate, imaš kontrolnu ploču (da ne kažem Control Panel, a palo mi je na pamet) u autu i vidiš da si ćorav kao krtica. Ne vidiš kilometar sat, ne vidiš sat koji pokazuje vrijeme. Možda imaš i broj okretaja motora. Niti njega nije vidjeti. Zar nije u redu se zapitati zašto ne vidim to sve? Mislim, odgovor se nameće sam po sebi. Nemaš upaljena svjetla. Takvim ljudima poblicaš pa ti neki još budu toliko sretni što si im pomogao da ti dignu srednji prst ili počnu spominjati bližu i daljnju rodbinu.

Isto tako mi još dan danas nije jasno zakaj ljudi pale maglenke ako magle nigdje nema. Nevjerojatno mi je da ta praksa nikako ne umire. Pravilni naziv tih svjetala je svjetla za maglu. Ako i rabimo u toj tikvi maglenke, brate, opet vidiš da se dio riječi odnosi na maglu. Ako se s ceste vide zvijezde na nebu ili mjesec, za vjerovati je kako magle nema. Posebno ako vidiš jako daleko u mrak. Ugasiš li svjetla, naravno da nećeš vidjeti dalje od 5m, ali to je sasvim normalna pojava. Davnih dana sam rekao da ću uzeti čekić i samo truckati aute koji se voze s upaljenim maglenkama.

Znam da u ovoj državi mnoge stvari nisu logične. Ali ako je netko stavio punu liniju na cestu, onda je očito imao razlog zašto se tuda ne bi smjelo pretjecati. Međutim, vozeći se pred dva vikenda nekim cestama u Hrvata, došao sam do bolne spoznaje da ljudi nisu baš imali dobre ocjene iz geometrije i ne znaju kako izgleda puna crta. Osim toga, očito su spavali i na vozačkom kada su objašnjavali da se preko te pune linije ne pretječe. Ili još bolje, kada su dvije pune linije. To je tek izazov za pretjecanje. Što da ne.

Dogodilo se. Kaže cura koja je ostala s dečkom u drugom stanju nakon samo dva mjeseca veze. Gledaj mala... Nije se dogodilo. U današnje vrijeme ti se ne može dogoditi taman da živiš na vrhu Velebita. Kako opravdati takvo začeće osim da je glupo? Po Dugu Svetome nije. Uz sve silne kontracepcijeske metode, oni kažu da se dogodilo. Ako ti se nameće seks bez zaštite pod izlikom da nema seksa ako se rabi zaštita, gdje je nebitno čak začeće koliko zarazne bolesti, onda se u tako nešto ne upuštaš i gotovo. Osim toga, apstinencija je najbolja kontracepcijska metoda. Koliko moraš biti munjen da pristaneš na tako nešto? I to pod ucjenom? Koliko moraš biti "pogorelić" ili ne cijeniti sebe da pristaneš na tako nešto?

Priča koja me ponajprije potakla na pisanje ovakvog teksta se desila prije nekih tri tjedna u Glazbenoj školi. Popravljam računalo i dolazi cura od nekih 16 godina, možda i više, sa svojom profesoricom. Profa joj daje stick na kojem su slike. Zadaća je bila da ih pregleda i vidi koje joj se sviđaju. Pretpostavljam da je neka od tih slika trebala poslužiti kao plakat ili nešto slično. Sasvim nebitno. Pustim ja skeniranje na viruse i gledam ja tu malu. Lista ona slike i najednom ode vrat u lijevo pod 90 stupnjeva. Za par slika vrati ga u normalu. Onda opet nakon nekog vremena ode vrat u lijevo. Ne vraća ga ona dobrih desetak slika. Opet nazad u normalu. Na kraju je još pet slika ispratila držeći glavu na svom lijevom ramenu. Tjelovježba je dobra stvar, ali mi recite sad bi li vi gledajući slike u albumu nakrivili vrat da naletite na sliku koja je položena (ako ju je već vlasnik ostavio takvom) ili bi okrenuli album? Barem na računalu nemaš neki veliki rad rukama da bi sliku okrenuo za 90 stupnjeva u smjeru kazaljke na satu. Istina, možda je problem što treba shvatiti da se slika mora okrenuti samo za 90 stupnjeva i što to znači u smjeru kazaljke na satu. Navodno je lakše iskriviti vrat.

Jučer vozim Avenijom Dubrovnik u Zagrebu. Skidam se s rotora i malo poslije skretanja za Savski Gaj, deda sa unukom koja ima oko 3 godine, možda malo više, čeka na rubnjaku kako bi pretrčavao cestu koja ima tri trake, gdje je ograničenje 70km/h, a ljudi se mahom voze barem 80km/h. Naravno da je krenuo u pretrčavanje prvom prigodom. Curicu je vukao za sobom ko vrećicu namirnica. Je on već dosta star, ali mala i dalje s njim takvim ne može držati korak jer je jednostavno premala i ima manji raspon nogu. Moglo joj se desiti da padne u srednjoj traci. I kaj onda? Sva sreća, ništa se nije desilo, ali kakvu poruku šaljemo takvim ponašanjem uz silne zebre koje postoje i uz pothodnike koji su tamo? Čemu učimo tu djevojčicu? Barem bi taj deda trebal biti malo pametniji.

Ovo je kap u moru raznih gluposti koje nam se dešavaju jer ne razmišljamo. Da se razumijemo, imam i ja takvih epizoda. Samo se trudim to smanjiti na najmanju moguću mjeru. Prošle godine oko rođendana sam išao vračati susjedu klupu koju sam posudio. Balkon mu je pregrađen od bratova drvenom ogradom, a popeti se možete samo s bratove strane. Bio sam "pametan" i htio sam preskočiti tu ogradu kao što sam je preskočio i kada sam posuđivao istu klupu. Međutim, okliznula mi se tenesica i ostao sam visjeti na ogradi ko komad sušena mesa u crtiću. Najmanji problem je bio kaj sam se natukao. A kaj da sam čovjeku slomio ogradu? Treba to platiti. A treba i objasniti kako se to desilo. Cijelo selo bi me doživotno zafrkavalo. Kaj to meni treba?

Sive stanice imamo da bi ih upotrebljavali. Barem mi se čini tako.

subota, 21.04.2012.

Što nas sve vreba na internetu?

Iako se internetom služimo već više od 15 godina, sigurnost samih korisnika je vrlo upitna. Čak je ugroženija nego na samim počecima. Najveći razlog tome je što ljudi nisu upoznati s opasnostima koje vrebaju internet prostranstvima kao i samo negiranje istih kao da se to ljudi ne tiče. Veliki dio ljudi i dalje koristi piratske verzije operativnih sustava kada je riječ o Windowsima (nije u redu, ali je razumljivo) pa samim time često ne nadograđuju sami sustav i ostavljaju sigurnosne rupe te pribjegavaju besplatnim anti virusnim rješenjima koja često nisu dostatna da ih se zaštiti. Možda ste već puno toga pročitali, možda je nekima to prvi ozbiljniji susret s pošastima koje vladaju na internetu i ja sada sigurno neću otkriti Ameriku, ali neki čitatelji su molili da se napiše pokoja i o tome pa sam udovoljio želji. Naravno, teško je baš sve staviti u jedan suvisli tekst jer borba protiv virusa, crva, trojanaca i ostale gamadi je maltene znanstvena disciplina i zaista postoje laboratoriji u kojima se to radi. Zato ćemo zagrebati po površini i upoznati vas s najočitijim opasnostima.


ovako izgleda jedan laboratorij za praćenje odaziva na viruse

U prošlosti, dok je DOS vladao PC računalima, imali smo klasične viruse koji su uglavnom brisali podatke sa medija ili radili na tome da ukoče računalo i ono postane neupotrebljivo te su uglavnom radili na određeni dan. Danas je maliciozni softver kud i kamo perfidnije napravljen. Ponajprije jer smo svi umreženi i lakše je širiti zaraze. Više to nije toliko interesnatno raditi sa disketama ili CD medijima kao nekada. Također, postoji još jedna razlika, a ta je da su nekada virusi bili jednoznačni i postojani. Ili, kako da se izrazim, bili su dobro poznati kada su se jednom otkrili. Danas, računalni virusi se ponašaju kao i oni koji napadaju naše zdravlje. "Mutiraju". Tako da danas imamo ime za određeni virus ili crv, ali imamo "mali milijun" pod varijanti tog softvera. Sama namjena takvih programa više nije da uništi vaše podatke jer to nije zabavno, a bome niti ne donosi novac. Danas je najbitnija informacija i kao takva je puno vrijednija kao sadržaj koji se želi uzeti nego da se taj sadržaj uništi. Time se vode svi jači igrači na tom polju. Cilj je uzeti informaciju od vas/nas. Najčešće su to lozinke kojima će dalje provaliti u sustav na poslu i uzeti dragocjene nacrte ili nešto drugo, brojevi kreditnih kartica i sigurnosni kod pomoću kojih će napraviti još desetak takvih istih i uredno vam uzimati lovu jednom ili nekoliko puta.


ovako izgleda ekran u labosu gdje se prati aktivnost virusa u svijetu

Ako pričamo o najčešćim zarazama danas, onda su to one s kojima naivno skidamo antivirusne programe koji to u stvari nisu. Ovih dana je u mom gradu pošast izazvana Smart Fortress 2012 antivirusnim programom. Naravno, to je virus koji privuče trojanac koji je već na vašem računalu. Na žalost, antivirusni programi ga teško detektiraju dok nije prekasno. Konkretni virus u zadnjih par tjedana dila medijski portal jutarnji.hr. Neki ljudi su prijavili da su ga dobili nakon posjete njihovu webu što nije nemoguće jer su medijska kuća i interesantni su za napade sličnog karaktera. Vidio sam masu takvih virusa koji se prerušavaju u Security Center od Microsofta. Ekran izgleda prokleto slično i ljudi ga lako zamijene. Kod takvih problema, mnogo puta je puno lakše reinstalirati operativni sustav. Samo čišćenje se radi ukoliko ljudi ne naprave backup prije, a gore su im bitni podaci. U tom slučaju su spremni platiti koliko god treba da se to napravi bez reinstalacije. No inače, s financijske strane, najbolje je napraviti reinstalaciju. Prije nego skinete tako neki antivirusni program koji vam se nudi, nije zgorega priupitati "almighty google" kaj misli o tom proizvodu. U tren oka ćete saznati da je to muljaža i da to uopće nije anti virusni program. Uvjeren sam u to. Dok takve stvari dođu do Hrvatske, već su poznate diljem svijeta. Zato, obavezno prije instaliranja takvog softvera treba konzultirati ili google ili nekoga tko radi s takvim stvarima. Osim tih virusa, opasne stvari su rootkitovi i njih se jako jako teško riješiti. Nije nemoguće, ali je ponekad isto potrebno puno vremena. Na žalost, kod njih je problem što su uglavnom nemogući za otkrivanje dok se ne pojave. Moje je mišljenje (ne znači da je i ispravno) da su anti virusni programi najranjiviji kod tih prijetnji. Njih se posebno čuvajte. Ako čujete da neka stranica "dila" rootkitove, bježite od tamo dok netko ne kaže da je web opet siguran.

Jedan od zanimljivijih virusa u posljednje vrijeme je bio onaj kojemu nitko nije ušao u trag dugo vremena. Svima se činilo da se nešto događa, ali nitko nije imao konkretnih dokaza. Prenosio se USB-om i jedini cilj mu je bio da se dočepa PLC uređaja. Zašto? Kada to napravi i skuži odgovarajući PLC šalje svoj program u njega, operater gubi nadzor nad strojem i motor koji pogoni taj stroj mijenja broj okretaja te eksplodira uslijed postizanja rezonantne frekvencije (grubo objašnjenje). Cilj? Iranske nuklearke i slične tvornice. Autor? Ne zna se točno. Nitko koliko ja znam nije preuzeo odogovornost, ali se sumnja, a mislim da svi mi zajedno možemo pokazati prstom tko bi to mogao biti. Vrlo perfidno, ali učinkovito i nevidljivo. Tim virusom je bilo zaraženo mnogo računala prije nego se to otkrilo. Moć računalnih virusa je velika.


zapovjedni centar u F-Secure labosu

No to nije jedino sredstvo kako se netko može okoristiti vama na internetu. Danas su jako moderni mailovi u kojima vam se javlja bogati nasljednik iz Nigerije, Obale Bjelokosti ili neke treće Afričke zemlje i traži od vas da mu pričuvate neke milijune i za to ćete naravno biti bogato nagrađeni. Samo mu morate dati ime i prezime, datum rođenja i eventualno adresu kamo da pošalje neke papire. OPREZ!!! To nikako ne davati. Naime, u nekim državama je dovoljno dati ime i prezime, datum rođenja i možete otvoriti račun na neku fiktivnu firmu gdje će stizati novac koji je uredno negdje opljačkan. Što redovnim putem, što digitalno. Naravno, na vaše ime i prezime. Tako da ima tko svirati klavijature ako je potrebno. Osim toga, postoje i razni dobici i nagrade preko kojih je cilj doći do određene svote novaca i/ili uzeti podatke. Osobno sam doživio da su me prije sedam godina kontaktirali o dobitku milijun eura u Nizozemskoj, a to sam dobio jer sam negdje jednom kliknuo. I sad, ne budi ja lud, idem ja vidjeti kaj to je. Milja eura nije za baciti. Velim ja da mi je drago oko nagrade i da će mi novac dobro doći. Čak sam otvorio i devizni račun u banci. Čisto zlu ne trebalo. Na to dobijem povratni mail od odvjetnika u kojem su papiri koje sam morao potpisati i sa 300€ poslati preko Western Uniona u Nizozemsku kako bi preuzeo nagradu. Napišem ja mail da nemam 300€ i da mi je plaća skoro toliko i da ne mogu izdvojiti te novce. Sljedeći korak je bio zvanje. Zove mene čovjek na telefon i objašnjava mi postupak, a ja kažem da ne mogu i da radim pa se ne mogu sada razgovarati, ali možemo nastaviti prepisku mailom. I opet on meni objašnjava. Ja kažem da ne mogu to potpisati i poslati, ali da može on dati iz svog džepa 300€ obzirom da je odvjetnik i ima, pa onda kada ja dobijem nagradu, ja ću mu isplatiti 10% dobitka. Naravno, čovjek se nakon toga više nikada nije javio. Treba jako dobro paziti kome dajete ime i prezime. Posebno ne dajete datum rođenja samo tako i adresu.

Također, te podatke možete odati vrlo lako na lažnim web stranicama raznih društvenih mreža koje su pogodne za hakiranje. Ili lažni Internet dućani. Na primjer, dobijete mail s obavijesti da zbog nekog razloga morate promijeniti lozinku na vašem Facebook profilu. Naravno, link do te web stranice gdje ćete to napraviti je u mailu. Vi kliknete, odete na tu stranicu koja izgleda prokleto isto kao i Facebook, kucate svoje pravo korisničko ime i lozinku pa onda novo. Kada kliknete na promijeni, trebali bi otići u svoj Facebook profil. Međutim, javlja se greška i poruka kako trenutno Facebook ne radi, ali probajte kroz pola sata. Ono što vi niste nikako primijetili je da je adresa počinjala da "http://" umjesto sa "https://" i tu ste napravili prvu grešku u koracima. Večina mail servisa, večina društvenih mreža ima "https://" prefiks adresi. Dodan je ovaj "s" za secure. Masa ljudi uopće ne obraća pažnju na to. I dok vi čekate da prođe pola sata, taj tko vam je oteo pravo korisničko ime i lozinku putem onog sučelja koje ste nadobudno popunili se ulogirao u Facebook, zaspamao je sve vaše prijatelje, uzeo njihove podatke, tko zna, skinuo možda i kakve slike jer mu se sviđaju ili ih može negdje upotrijebiti i tako dalje. Broj mogućnosti koje haker ima su nebrojene. Samo radi jednog naivca. I onda ako se potrefi da ljudi imaju ista korisnička imena i lozinke za mail i koješta drugo, evo velikih problema. Ali velikih jer su vrata na mnoge adrese sada širom otvorena. Recimo, net.hr web mail nema "https://" protokol i zbog toga ga recimo ja izbjegavam. Ili u njega tovarim spamove i dajem tu adresu ako me treba neki portal koji na primjer ima bazu pogonskih programa. Tamo upotrebljavam recimo skroz nekakvu desetu lozinku. Da bi si olakšali takve gafove, postoji tehnologija koja se zove "Browsing protection" ili nešto slično i večina Internet Security alata ima ugrađenu tu tehnologiju. Postoje i neki besplatni programi koji se integriraju u browsere i rade sličan posao. Osobno sam vidio na djelu onu od F-Secura i mogu reći da je više nego zadovoljavajuća. Čim vi kucate web adresu, on je provjerava i stavlja zelenu kvačicu ako je sigurno, žuti uskličnik ako je sumnjivo ili crveni X ako se ne preporuča otvoriti tu stranicu. Naravno, vi je možete otvoriti, ali onda ne možete reći da je anti virus propustio loš sadržaj ili da vam je ukraden identitet. Također, ovaj "https://" protokol je obavezan kada kupujete u nekom Internet dućanu. Bez toga, ni u ludilu ne ostavljati broj kreditne kartice ma kako se ovi zaklinjali da je sigurno. Možda je, ali oni to ne mogu garantirati, a sigurno neće odgovarati ako se broj počne dilati okolo na internetu. I inače, samo da znate, za cirka 40$ se prodaju zlatne VISA kartice na crnom tržištu. Što znači da je netko povukao broj kartice i sigurnosni kod i za 40$ će vam prodati karticu, a vi možete za neko kratko vrijeme, ili dulje ako je vlasnik posebno glup, trošiti nečiji tuđi novac. Pa onda kada to proda na stotinjak ljudi, možete si zamisliti koju taj netko ima zaradu? Koliko je to "ozbiljan posao" govori podatak da u Rusiji nemate opake uvjete za registraciju domene kao recimo u RH pa ne morate dati sve podatke i time vas teško kontroliraju. Jedan ISP (Internet Service Provider ili vam ga Pružatelj Internet Usluga što mi je draži naziv) koji je imao registriranih hrpetinu takvih domena je krenuo u njihovo čišćenje i ukidanje. Fino su završili posao, napravili dobro djelo i "zemlji i narodu". Ujutro kada su došli na posao, njihova zgrada, gdje su imali urede je izgorjela. Nekome se nije svidjelo čišćenje. Još jedan vid zaštite od takvih likova i za kupnju putem interneta su danas sve prisutni PayPal servis kao i PrePaid kreditne kartice. Takvu sam si i ja dao napraviti. Koliko novca stavim gore, toliko mogu potrošiti. Više ne. Večina kompletnih Internet security riješenja ima ukljčenu roditeljsku zaštitu. S tim alatima možete djeci ograničiti vrijeme provedeno na internetu, možete ograničiti dane kada će se spajati na internet, možete im zabraniti posjetu određenim web stranicama. Nama odraslima to može postati naporno kada morate kucati lozinke da vas se pusti, ali djecu treba štititi. Na internetu su posebno ranjiva. Više nego na nekoj gmajni dok igraju nogomet ili skaču gumi gumi. Znam, malo pretjerujem jer dosta djece danas ni ne zna kaj je gumi gumi, ali poanta je očita.

Svakako treba skrenuti pozornost na još jedan problem koji se pojavljuje kod Internet sigurnosti, a to su mobilni uređaji. Oni su također ranjivi. I to jako. Zbog toga, svi uređaji koji koriste Windows operativni sustav, Android pa čak i iOS, mada ovi tvrde da nemaju sigurnosnih propusta, trebaju koristiti zaštitu. BlackBarry i Symbian također ulaze u ugroženu skupinu. Primjer je bio jednog Android telefona na koji je bila skinuta igra. Igra je kupljena, legalna softverska kuća u Kini je napisala igru. Međutim, u toj kući nisu primijetili da je njihov program promijenjen i da je neki haker dignuo na server preinačen kod. Preinaka se sastojala u tome da je telefon, ukoliko je bio uključen, zvao u jednu istočnu zemlju oko 3h ujutro na jednu do dvije minute. Mislim da je Turska bila u pitanju. Tamo naime u određenom telekomu možete zakupiti neki broj koji, kada bude pozvan naplaćuje na primjer 2$ minutu. 10% ide operateru na primjer, a ostalo vlasniku broja. Sada si zamislite koliko ljudi je skinulo tu igru i koliko ih je pozivalo taj broj tokom noći. Naravno, to se na računu u nekoj velikoj firmi ne skuži jer je trošak od 60$ zanemariv. Posebno ako je i inače visok račun. Kako su ih uhvatili? Prvi čovjek koji je skužio se probudio usred noći i vidio da mu telefon svijetli. Kada je išao pogledati što je to, vidio je da telefon poziva nekoga. Naravno, bateriju je iščupao. Provjerili su taj broj na ispisima i našli su ga na još određenom broju telefona u tvrtki. Pozvali su stručnjake za borbu protiv virusa koji su uzeli sve telefone i prekopali svaki detalj u njima. Samo se jedna stvar poklapala. Skinuta igra iz Kine. Kontaktirali su proizvođača koji je išao provjeriti kod i otkrili su pogrešku. Naravno, upravni odbor te firme nije zabranio zaposlenicima da se igraju, ali im je stavio svima na telefone antivirusne programe. Pazite kaj radite ako imate pametne telefone. Da ne bi bili pametniji od vas. Također su i automobili postali ugroženi zbog bluetooth instalacija. I na taj način su se počeli širiti virusi, a kako su automobili sve više opremljeni elektronikom i softverom, jasno je da će biti pokušaja zaraze istih. O posljedicama naravno nitko ne razmišlja. Barem ne hakeri.

Moglo bi se još koješta pisati i pričati o sigurnosti na internetu. Ovo je tek grebanje po površini i upozoravanje na najvidljivije probleme. Imate razne članke o tome ako vas interesira i možete pronaći razne primjere kako nastradati na internetu. Nije loše nekada proučiti. Ono što je jako bitno za napomenuti je da dva anti virusna programa nikako ne instalirati na jedno računalo. NIKAKO! Jedno je uvijek bolje od dva. Ima više razloga. Jedan je da se Windowsi mogu blokirati, a drugi još bitniji je da onda sustav zaštite postane još porozniji. Na ovoj adresi av-comparatives.org možete vidjeti testove anti virusnih programa i kako se ponašaju u određenim uvjetima. Prema tome, uvijek možete odabrati ono što mislite da bi vas dobro štitilo. Naravno, niti ti testovi nisu 100% sigurni jer budimo realni, danas je zaista teško tvrditi da su testiranja provedena nezavisno.

Nikada ne smijemo zaboraviti na onu poznatu kako su svemir i ljudska glupost jedini beskonačni. Žalosno je da su se našli ljudi koji će iskorištavati internet u takve svrhe, ali se to događa. To je realnost i ne događa se nekome drugome. Sigurnost na internetu je briga svih nas.

ponedjeljak, 16.04.2012.

Cyber striptiz (i korak dalje) te posljedice istog

Neki dan sam se "ulogirao" na svoj hotmail račun i msn kako bih provjerio ima li novosti od Microsofta vezano za Windowse 8. Ni pet, ni šest, dolazi poruka: "Hey honey. Are you naughty sometimes? Would you like to see me naked?" Mislim si, ovo je bilo brzo. Jučer odem provjeriti koliko spamova imam na yahoo mailu da to pobrišem, a tamo nalazim poruku od neke (valjda) ženskice kako bi mi htjela pokazati nešto putem svoje web kamere i da neću zažaliti. Nemam nikakvih problema sa seksom niti me smeta da se ljudi izražavaju na razne načine (nataša je recimo vrlo duhovita i zanimljiva u tom izražavanju kao i još neki blogeri/blogerice koji čak djeluju i edukativno), ali ono kaj mene kopka je prije svega kaj se mota u tim glavama da tako javno izlažu svoja tijela putem interneta. Sigurno je svatko od vas tko je koristio skype, ICQ, MSN ili Yahoo Messenger dobio neku vrstu upita o tome želi li pogledati kako izgledaju određeni organi na web kameri. Do neki dan mi je takvo izlaganje i nuđenje bilo čak i smiješno dok nisam malo razmislio o tome. Ključno pitanje koje sam si postavio je bilo zašto. Definitivno u svemu tome ima i nešto bolesnika koji bi se tako pokazivali i na ulici samo da imaju hrabrosti. Ovako, na internetu su anonimusi i dok ih netko ne prijavi, što malo tko radi, nastavljaju sa svojim lovom. To su uglavnom bolesni ljudi i uglavnom su to muškarci. Ali ako pogledamo žene u tom kontekstu? Još nisam čuo da su žene toliko pomahnitale da se skidaju zabadave i bez ikakva motiva. Makar on bio i financijski. Kako ovakvo, ajmo reći ponašanje, na internetu nema naplate, barem ne direktne od strane onog koji gleda, koji je motiv tome? Naime, ako odemo u striptiz bar željni golog tijela, vjerojatno moramo platiti upad. Ako ne upad, onda moraš nešto popiti. Nekad se ostavi tringelt (to nije grad u Austriji) plesačima/plesačicama pa i oni imaju dodatnu korist od toga. Dakle, za sve sudionike ima neka računica. Ponuda i potražnja te krajni produkt su vrlo dobro poznati. No koji je motiv takvih radnji na internetu? Kako ja nisam nikada imao dovoljno hrabrosti i ludosti otvoriti takvu pozivnicu jer znam koliko to može biti opasno bez odličnog antivirusnog riješenja ma kako znatiželjan bio, teško mi je reći što se točno krije iza toga. Sada, kada koristim linux, svejedno nisam dovoljno hrabar ili glup otvoriti tako nekaj čisto da zadovoljim znatiželju. Pretpostavke mogu izvlačiti.

* Znamo da postoji određeni dio populacije koji je nastran ili bolestan. To je manji dio i uglavnom su to muškarci.

* Moguće je da su djevojke/žene i muškarci zbilja totalno "zagorjeli", imaju fetiš da ih se gleda i moraju biti viđeni.

* Moguće je da su djevojke prisiljene, ali tu zaista ne vidim nikakvu korist za onog tko ih je prisilio. Osim ako se nakon pet minuta ne zamračuje slika i dobiva se poruka da je na žalost besplatno vrijeme isteklo i da sada treba platiti kako bi se dalje mogao pratiti stream.

* Moguće je da nas se navlači na dotičnu web stranicu kako bi nam se računalo zarazilo određenim kodom i kako bi nas time vlasnik domene koristio za svoje napade na druga računala, kako bi nas rabio kao usputnu postaju za neki download ili nešto slično.

* Moguće je također da nas se koristi kao potencijalnu metu za napad. Prihvaćanjem spajanja slike sa drugog računala otvaramo portove preko kojih može proći komunikacija sa trećeg računala koje je u mreži sa dotičnim na kojem gledamo muškarca/ženu/curu kako izvode striptiz ili se čak samozadovoljavaju i ostavljaju određeni softver koji će kasnije kupiti naša korisnička imena i zaporke, brojeve kreditnih kartica i slati ih na određene adrese ili čak direktno dostaviti prilikom sljedećeg spajanja na istu adresu.

Druga opcija mi je definitivno najmanje realna i takvi su ljudi vjerojatno u manjini i opet su muškarci vjeroajtno tu u večini. Treća je moguća eventulano od onog "osim" jer prvi dio ne donosi nikakvu zaradu od te prisile, a može donijeti puno godina u zatvoru. Ako se posvetimo četvrtoj i petoj ideji, onda dolazimo do jako opasnih radnji po nas same koji smo dovoljno glupi da otvaramo takve linkove. Prošle godine sam bio na F-Secure security seminaru i tamo sam čuo kojekakve priče o iskorištavanju ljudske naivnosti. Neosporno je da seks industrija donosi puno novaca onome tko ga prodaje na ovaj ili onaj način. Možemo si samo probati zamisliti koliko može štete nanjeti običnim ljudima koji su dovoljno naivni i glupi. Moj prijatelj je nakon dosta godina htio vidjeti Severinu u akciji. Bio je željan reprize (a da samo znate koliko smo video kazeta i CD-a prodali u dućanu di sam radio taj dan kad je bio objavljen). Imao sam posla s njegovim računalom sedam dana. A to je samo naša Severina. Ako smo pametni, ma kako zagorjeli neki bili, takve linkove i ponuđene striptiz atrakcije bi trebali izbjegavati u širokom luku. Ne kaže se zabadave da poslije jebanja nema kajanja. Tako ni u ovom slučaju nema kajanja ni nakon otvaranja takvih linkova. Često me pitaju kako to da antivirus ne zaustavlja prijetnje na koje nabasa na internetu.

Zato jer ga nekad i ugasimo kada nas upozorava. Kaj bu meni jedan antivirus govorio da ne smijem pogledat golu žensku i to još onu koja se sama nudi. Taman posla!

Zato jer neki antivirusni programi nisu dovoljno dobri da zaustave takve napade. Posebno oni besplatni.

Zato jer je ljudski faktor toliko nepredvidljiv antivirusnom programu, da jednostavno ne može spriječiti sve naše gluposti. Radije platite jednu pivu u striptiz baru nego što otvarate ovakve linkove.

Nije da mi ne fali posla, ali krađa brojeva kreditnih kartica i kojekakvih drugih podataka može biti vrlo vrlo neugodna stvar. Ako netko ima pozitivnih primjera, slobodno komentira. Ali sumnjam da ćemo ih naći. Ljudi, pamet u glavu. I to gornju.

četvrtak, 29.03.2012.

Tko želi biti saborski zastupnik?

JA!
Inače se ne bavim previše političkim temama iako je danas sve politika. Ponajprije zato jer ne trpim nepravdu i lako se zapjenim. Davnih dana je moj deda govorio da je politika kurva. Sasvim je u pravu. Jesu li i oni koji se bave istom onda kurviši ili prostituiraju sami sebe ili su svodnici? Ovisi o kutu gledanja. Ako pogledamo bivšeg premijera, meni on nekako najviše liči na svodnika jer je "prostituirao" sve i svakoga. Plus je bila i ogromna zarada u igri. Kurviši bi bili oni koji se silom guraju nutra iako im škodi zdravlju. Pri tome nešto i zarade i sa blentavim osmjehom idu kući "svojoj ženi" (ili vam ga narodu ako ne kužite) i pričaju kako je sve super i sve je za pet ako si muško i voliš nogomet. Naravno, sutra će biti samo bolje. Naivci, koji se prostituiraju i rade za narod koji ih je izabrao, njih je na žalost nekako najmanje i zbog toga jesmo tu di jesmo. Kroz sve ove godine samostalnosti, u našem Saboru je bilo divnih ljudi koji uglavnom nisu dolazili do izražaja jer nisu ni mogli ni smjeli.

Tu sada dolazimo do vječne teme koja se poteže čim se spomene štednja u Saboru. Kvaliteta zastupnika. Kada čujem rečenicu ili pitanje koja uključuje smanjenje kvalitete zastupnika u Saboru, kosa mi počne ubrzano rasti. Trenutno nisam ćelav pa mi to ništa ne znači osim kaj moram češće na šišanje. Nije dovoljno kaj su takvu demagogiju prodavali za vrijeme bivše Vlade i saziva Sabora nego nam i sada to serviraju. Neku večer je u Dnevniku HTV-a bio prikazan dio razgovora sa predsjednikom Sabora, gospodinom Borisom Špremom. On je u tom prilgu rekao (nije citat već po sjećanju) kako se ne smije dirati u prava saborskih zastupnika jer onda tek neće imati volju dolaziti na sjednice i tek onda ih neće biti u sabornici. Bio sam prost u datom trenu kada sam to čuo, sada neću. Čim je počela kriza, štednje su počele na najnižem sloju građana. Kada je tadašnji ministar Milinović (ima tekst i o tome na ovom blogu) rekao da se svi moramo odricati u ova teška vremena, vrlo lako se prešlo preko riječi SVI. Činjenica je da se odričemo najviše mi svi ostali. Činjenica je da su uštede počele na najnižim granama u državnom sektoru. Tako je za primjer MZOS donijelo odluku da se u svim školama mora povećati kvadratura koju čisti čistača ili čistač. Ne znam točne brojke, ali na primjer, sa dosadašnjih 60 kvadrata je dignuto na 85 kvadrata. Dolazimo do apsurda da jedna škola u Samoboru ima dvije čistačice jer radi u dvije smjene. Kvadratura je npr. 80 kvadrata. Zbog toga, oni moraju jednu otpustiti. A tko će čistiti popodne? Ili ujutro ako ova bude popodne? Klinci idu u školu u obje smjene. Kaj će lebdjeti po zraku i neće ići na wc da ništa ne uprljaju? I to samo zato da bi se tako uštedjelo 3000kn za plaću. Dok s druge strane, u Saboru sjedi 151 zastupnik. Neka ima plaću 15.000kn, a mislim da imaju više. Posebno ako se plaća obračunava po godinama staža, starosti i tako dalje kako to već ide u državnim službama. Ako im plaću skrešemo za 5.000kn to je ušteda na jedan mjesec u iznosu 755.000kn. Kroz godinu dana, to je iznos od 9.060.000,00kn. Pričamo o uštedi od devet milijuna kuna. Ne znam koliko imaju plaće ljudi po ostalim odborima, ali da se njima proporcionalno tome smanje plaće za 10% do nekih 25% vjerujem da bi imali pristojne plaće. Čistačice po meni nikako ne dirati jer one obično imaju premalo. Osim ako Sabor i tu ne daje neke pogodnsoti. Sada razmislimo malo o tome kolike bi bile uštede kada bi se svim tim državnim dužnosnicima smanjile plaće za određeni iznos. Dalo bi se nategnuti možda i dobra milijarda kuna, ako ne i više. No da sada ne idemo u druge vode, držimo se Sabora. Po predsjedniku Sabora i nekim bivšim zastupnicima, kvaliteta bi pala. Obzirom da se plaća prijevoz, dodatak na razdvojenost od obitelji onima koji su daleko od Zagreba, obzirom da je gablec u kantini vjerojatno oko 20kn i to porcija kakvu ne dobiješ u Esplanadi nego malo žešća, pitanje je tko bi želio biti zastupnik za 10.000kn plaće? JA! Uopće ne vidim problem u tome. Kada bi izdali natječaj za taj posao, garantiram da bi se javilo barem 200.000 nezaposlenih. Možda i više. Ne kažem da su svi sposobni raditi taj posao jer treba imati sluha za kojekakve stvari i razumijevanja za kojekakve gluposti koje se serviraju iz EU, Banskih dvora, od strane Predsjednika Republike i tako dalje, ali odaziv bi sigurno bio velik. Zašto? Zato jer imaju prokleto dobre benificije i plaća od 10.000kn je dobra plaća za današnje uvjete. Oni to i dalje ne shvaćaju ili se prave grbavi.

Jedan od žešćih argumenata kod protivljenja smanjenju plaća, koji mi neki ljudi daju kada raspravljamo o plaćama državnih dužnosnika, je da moraju imati visoke plaće kako ne bi pali u napast da ih se potkupi. Znam da jesam naivan i da težim nećemu idealnome što je jako teško postići, ali zar nije samo po sebi uvjet da ne smiješ biti potkupljiv ako se primaš takvoga posla? Zar je teško očekivati da netko tko se kandidra kao predstavnik naroda u Saboru bude častan čovjek i nepotkupiliv sa čvrstim karakterom? Ne moramo se slagati oko političkih pogleda, ali brate osnovno je da te se ne da potkupiti. Također, protuargument kojim izbijam ovakve provale je bivši premijer koji je optužen za primanje mita na više strana. Ako ćemo realno, imao je i onda visoku plaću kada je navodno taj mito primao.

Nadalje, o kakvoj kvaliteti pričamo kada su saborski zastupnici u pitanju? Govorne, manire, mogućnost razumijevanja pročitanog teksta? Nisam znao da to opada sa smanjenjem plaće. Iskreno, nisam to niti primijetio na sebi kada mi je bila plaća smanjena, a bome niti kada sam dobio otkaz. I dalje mogu pričati, pisati, hodati, razmišljati... Pa gospodo zastupnici, Vi nemojte biti zastupnik u Saboru za 10.000kn. Ima ljudi koji bi to vrlo rado radili. Pošteno i savjesno. Bogme i socijalno osjetljivo.

ponedjeljak, 26.03.2012.

Kada su doktori postali životinje?

Jasno je meni da ne živimo više u socijalizmu i da se u kapitalizmu neke stvari jednostavno moraju platiti. Nema ništa sporno u tome. Međutim, mišljenja sam sa postoji razlika između kapitalizma i "kapitalizma". Također, mišljenja sam da se ne može guliti narod do iznemoglosti dok neki drugi točaju dupe u lovi. Jednostavno mora biti neke socijalne osjetljivosti.

Moram napomenuti i da ima puno doktora koji i dalje obavljaju svoj posao vrlo savjesno i korektno. Čak i više od toga. Primjer je u bolnici "Rebro" gdje su mi nakon dijagnoze odmah rekli da se ne mogu oni na tom odjelu nositi s tim i da postoji bolji stručnjak te me uputili k njemu. Profesor radi svoj posao jako dobro i koliko ja kužim i koliko osjećam, napravio je posao vrhunski. Osim toga, pišem i dalje hodam među vama. Međutim, postoje i oni doktori kojima je sasvim svejedno što se s nama događa. Bitno im je samo da ne dobiju nikakvi penal od HZZO-a, da ne dobiju ukor od ministra. To što ljudi pate i što si ne mogu pomoći, to ih naravno nije briga. U tome svemu mene interesira gdje je nestala Hipokratova zakletva. Gdje je nestala ona crta ljudskosti koja nas čini različitima u odnosu na životinje. To se prije svega odnosi na liječnike koji procjenjuju bolovanja i koji nemaju nimalo osjećaja za neke probleme i bolesti. Kako objasniti da doktorica na povjerenstvu želi vratiti pekara na posao dok je on u teškim bolovima u kralježnici, presavinut hoda i čeka na magnetsku rezonanciju još dva mjeseca? Kako objasniti da doktorica čovjeku koji između ostaloga ima problema sa pokretljivošću spermija, a želi dijete, u lice kaže da mu dijete ne treba, da što će mu? Kako objasniti da je ta ista doktorica toliko izbacila čovjeka iz takta da ju je istukao (to sam čuo od dvije različite osobe) jer mu je tko zna što nabrojala? Kako objasniti da joj je jedan od pacijenata rekao da će je baciti kroz prozor? Kako objasniti da čovjeka koji ima problema sa četiri kralješka u donjem dijelu leđa i sa dva u vratu pusti čekati od 9h do 13h, a mnogi su prije došli na red? Meni to nikako ne ide u glavu. Kako objasniti da doktorica na povjerenstvu skine s bolovanja ženu koja je doma u krevetu, ne može se ustati i doći na komisiju taj dan pa pošalje sa papirima svoju cimericu? Pri tome svemu još ima obraza vrijeđati svoje kolege specijaliste. Razumijem da ona mora čuvati proračun, ali neka ga čuva na onima kojima bolovanje zaista ne treba, a ne na onima koji ga trebaju. Također, ljude koji ne mogu sjediti, stajati, ležati ni hodati treba primiti preko reda. Možda nemaju službenu iskaznicu o invaliditetu, ali je svakom tko ima malo više od zrna graška u glavi jasno da taj čovjek mora ići po hitnom postpuku na pregled.

Također, ovo ide i doktore opće praske koji ne vode brigu o svojim pacijentima već vode brigu o svom džepu. Drugačije se ne može nazvati i okarakterizirati ponašanje doktora koji već godinama cijepljenje protiv gripe naplaćuje 20kn skuplje od svih ostalih doktora u okolici i od cijene koja se reklamira na televiziji. Taj isti doktor mom susjedu kaže da ga nek ne zove i nek mu ne dolazi dok ne umire. Taj isti doktor je ženi operiranoj od tumora na mozgu ukinuo sestru koja dolazi doma ne više od jednom tjedno. Žena je ostala nepokretna nakon operacije i pet godina nije ustala iz kreveta. Po njegovim riječima, pet godina je previše i kako je ministar odredio štednju, mora joj ukinuti to. Jednostavno, pet godina je previše. Zbilja ne mogu shvatiti kako se takav doktor može pogledati u ogledalo u bilo koje doba dana, ali si uredno kupi novi auto koji ipak mora zadovoljavati doktorski status.

Imam razumijevanja za njihove premale plaće. Imam razumijevanja i za njihove probleme kada ih peglaju iz HZZO-a, ali je činjenica da neki doktori rade svoj posao unatoč svim problemima sa ministrom i HZZO-om i ne idu preko nekih granica. Jednostavno ne idu. Oni za moje probleme nemaju razumijevanja. Barem većina ne (srećom moja doktorica još uvijek nije takva). Svima je teško, ne samo njima. Nekima i teže. Zar je zbog par tisuća kuna koje zaslužuju, vrijedno prodavati obraz, čast profesije i ljudskost? Ako će nam ogledalo biti bivši premijer i njemu slični, onda je najbolje da počnemo pakirati kofere za onaj svijet iako ni to više nije jeftino.

petak, 23.03.2012.

Vatra – život i smrt

Svi znamo koliko nam vatra znači u životu. Neki bez nje ne mogu upaliti cigaretu koja im je osnova za započeti dan (uz kavu dakako), nekima je sredstvo za rad i zaraditi kruh svagdašnji dok neke zimi grije i budi romantične ideje (nas koji se grijemo na kruta goriva). Svi mi uživamo u vatri. No nekako, dosta nas neodgovorno zaboravlja kako vatra može biti opasna po ljudski život. Ponekada je to požar koji nastane zbog munja i nekih drugih radnji i pojava u prirodi, no ruku na srce, vjerojatno u 90% slučajeva smo sami krivi za požare jer se radi jednostavno o ljudskom nemaru ili poremećaju (piromani). Ma koliko se pričalo da je povijest učiteljica života, ljudski rod to očito ne može pojmiti i usvojiti. Da bude stvar žalosnija, ljudi koji žive u težim životnim uvjetima (Afrika, Australija, pustinje Amerike) će teže napraviti glupost s vatrom jer oni uče i paze što im se govori dok odrastaju. Njima nema tko doći pomoći ako da prostite useru. Dok kod nas na primjer, ljudi su zaboravili razmišljati. Uz sve dogodovštine koje me prate zadnje mjesece i godine dok koračam ovom zemljom, čini mi se da su Hrvati zaboravili razmišljati. Nećemo generalizirati jer nismo mi jedini. Ima još "svijetlih" primjera ograničene uporabe organa koji se zove mozak, ali bolje je ne udaljavati se previše od kućnoga praga.

Nije prošlo mnogo dana od kada su se vatrogasci borili sa vatrenom stihijom u Dalmaciji. A isto to nas još čeka u narednim tjednima, mjesecima. I za to je vjerojatno kriva poremećena osoba koja se zove piroman. Ali isto tako se nedavno dogodilo u mojoj okolici da je stradalo nekoliko osoba u kućnom požaru od čega je jedna bila i malo dijete. I na sve to, na sva upozorenja koja dolaze od nadležnih službi, na zdrav razum koji vjerujem imamo svi koji smo koliko toliko normalni, nama se i dalje dešava da ljudi na svojim oranicama, livadama i kojekakvih travnatim površinama pale zaostalu suhu travu i korov. Velike površine se jednostavno zapale, a da se ne pripreme ljudi na eventualno gašenje. I ne bi čak tu ništa ni bilo toliko sporno da se to događa pod budnom paskom vlasnika tih zemljišta. Ne! Oni to potpale i odu negdje. Tako sam imao prigodu vidjeti kako na izlazu Zagreb – Zapad prije nekih dva tjedna vatrogasci gase vatru koja je pretpostavljam ugrožavala objekte HEP-a. Interesira me hoće li vlasnik te površine odgovarati za to što su vatrogasci morali izaći na teren i intervenirati. Nisam siguran. No ono što me najviše ponukalo na pisanje ovog teksta je vatra koju je upalio netko tko je zadnji put uključio mozak u ledeno doba. Tu osobu ne opravdava ni činjenica da je pazila na vatru iako ja nju nisam vidio. Prolazeći Svetom Nedeljom prema Zagrebu, vidio sam samo plamen do 1m visok kako guta suhu travu i korov. Slikali su je prolaznici i neka starija djeca. Ali ono na što nitko nije uopće obratio pozornost je činjenica kako se na udaljenosti od jednog ruba zapaljene površine, na samo dvadesetak metara, nalazi benzinska pumpa. Krajnji rub zapaljene površine je bio udaljen možda 80m od benzinske. Blizu su i kuće u kojima ljudi žive. Jesu li se taj lik ili likica koji su upalili plamen zapitali hoće li preći ta vatra na benzinsku? Jesu li bili svjesni činjenice što se može desiti ako se uhvati taj plamen za benzinsku? Bojim se da nisu. Jer da jesu, onda ne bi to išli paliti nego bi kao i neki drugi ljudi uzeli grablje i očistili tu travnatu površinu. Ma kako velika bila. Lijenost tijela se pretvorila i u lijenost uma što je porazno za čovječanstvo. Kada god smo počeli biti takvi, događale su se neke gluposti i tragedije. Pune se crne kronike, a mi koji čitamo samo uzdišemo i govorimo "a jooooj", "šteta", "o Bože". Nekako više nije ni čudno da u razvijenom svijetu krilatica "povijest je učiteljica života" postaje zaista samo krilatica.

subota, 29.10.2011.

Ispeci pa reci

Mene su ovoj izreci poučili još davnih dana. Dobro, možda ne tako davnih, ali svakako prije dvadeset i pet godina. Najmanje. Teško mi je shvatiti da neki ljudi to zaboravljaju dan danas. Tim više što se bave odnosima s javnošću ili marketingom. Posebno kada je riječ o politici gdje se vodi nemilosrdni rat i to sada pred izbore. Inače, nikako ne volim koristiti PR ma kako se udomaćio taj izraz. Jednostavno, ne volim. Kome pravo, kome krivo.

Dakle, vozim ja prije dva tri dana iz Zagreba prema doma i vidim plakat zelene boje na kojem se u pozadini vide obrisi moga grada. Veliko pitanje je postavljeno: "Tko je vratio vojarnu gradu?" Moram priznati, obzirom da je plakat HSS-a, da su napravili popriličan gaf i to sam shvatio nakon prijeđenih samo stotinu metara. Naime, iako gradonačelnik je iz redova HSS-a i zbilja je on dovršio pregovore oko vraćanja zemljišta i zgrada bivše vojarne na upravljanje Gradu, nikako se ne može reći da je on sam to napravio. Da nije bilo dobre volje vlade koja je vidjela priliku kako zbrinuti svoje određene institucije u novim prostorima i da nisu izbori tako skoro, vjerojatno mi ne bi vidjeli vojarnu još uvijek u rukama Grada. Međutim, skup svih okolnosti plus dobra volja, doveli su do toga da se pregovori zaključe i da dobijemo na upravljanje to zemljište koje nije preveliko, ali nije sigurno niti premalo. Ne možemo se uspoređivati sa zemljištem koje je imala recimo vojarna na Borongaju, ali pametnom uporabom, možemo fino iskoristiti to zemljište. Čak je predsjednica Vlade poslala ministra Pankretića, koji je iz redova HSS-a naravno, da preda vojarnu u ruke gradonačelniku jer su oboje iz iste stranke. Na drugom plakatu koji je osvanuo par dana kasnije stoji malo drugačiji tekst (nešto u stilu Mi smo vratili vojarnu gradu – Pankretić Beljak). No šteta od prošlog plakata je bila počinjena jer su isti plakat iskoristili pripadnici HDZ-a, i ispod pitanja "Tko je vratio vojarnu gradu?", napisali Jadranka Kosor. U biti nije niti to točno 100% iako vjerojatno ne bi mi dobili tu vojarnu da je ostao Ivo Sanader na mjestu premijera jer je on to i otezao (tako su pisali mediji u gradu), već je Vlada RH vratila vojarnu na upravljanje Gradu. Kako je Jadranka Kosor predsjednica Vlade, ajde, možemo progledati kroz prste i reći kako je ona to napravila. Ponajprije jer je i ubrzala sve to. O motivima nećemo.

Dakle, pitanje je kako jedna ozbiljna stranka koja je k tome i na vlasti u Gradu, ne može naći pravu agenciju koja će im voditi kampanju? Ako je odgovor da nemaju novaca i da sve sami rade, onda je pitanje zašto te tekstove nije pročitalo više osoba i to po nekoliko puta!?!? Živimo u 21. stoljeću, plakat ne mora biti otisnut kako bi se sve to provjerilo i pročitalo. Da se razumijemo, na ovim izborima neću glasovati niti za jedne, niti za druge, ali da je ovo propust samo takav, je. I da ga je druga strana iskoristila u maksimalno kratkom roku, je. Naravno, opet će biti pojeo vuk magare i nikom ništa. Kao i mnogo puta do sada. Kako očekivati da odgovorni snose posljedice za puno veće propuste kada se naprave ovako mali, ali jako bitni gafovi i nikom ništa? I tako već dvadeset godina...

ponedjeljak, 24.10.2011.

Pošto gume?

Dolaskom hladnijeg perioda godine, pojavom prvih značajnijih padalina koje prati niska temperatura, preporuča se korištenje zimskih guma. Kako živim gdje je snijeg relativno česta pojava ukoliko je godina normalna, zimske gume su obavezna oprema na autu. Prošle godine sam još imao stare i nisam kontrolirao utore. To je bila greška. Iako su bile stare "samo" tri zimske sezone i išle u četvrtu, "mesa" očito nije bilo dovoljno i početkom prosinca, nakon prvog snijega, završio sam, sva sreća, samo u rubnjaku. Zeznuo sam felgu. Nedavno sam prolazio kroz jedan maloprodajni trgovački lanac i vidio Sava gume na polici. Vidjevši koliko zaista imaju "mesa" nove gume otišao sam do svog auta. Mogao sam samo sjesti i plakati. Sva sreća da sam se onda izvukao i da nisam nikoga pri tome pokupio i napravio najgore.

Odluka je definitivno pala da idem u kupovinu novih zimskih guma za auto. Otišao sam kod tri različita trgovca auto gumama. Dva u mom gradu i jedan u Zagrebu. Niti jedan mi nije mogao prodati gume koje sam ja želio ispod 2.200,00kn. Vidjevši svotu, odvažio sam se na ono što inače ne pomišljam niti u snu. Provjeriti cijene u susjednoj Sloveniji. Došao sam do cijena od kojih ti se zavrti. Ono što su mi naši trgovci nudili, u Sloveniji (neću imenovati vulkanizera, a ako netko treba informaciju, neka se javi na mail) sam dobio za 1.700,00kn, plativo u kunama. I naravno, na to još ide povrat poreza. I sada, u situaciji u kojoj jesam, u kojoj je nemali broj ljudi, kako reći da ne želiš uštedjeti barem 500kn na gumama? Ako ih ne staviš, možeš ubiti nekoga ili sebe. Voziti se očito moraš jer netko jednostavno nema izbora. Opet, imaš želju očuvati radna mjesta svojim sumještanima ili čak i šire. Naravno, situacija je takva da ipak moraš misliti na to što ćeš jesti sljedećih petnaest dana.

Otišao sam ipak u Sloveniju po gume. Nisam išao autoputom jer je idiotarija plaćati vinjetu za tako kratku relaciju i išao sam starom cestom. Goriva sam potrošio zanemarivo malo, vremena isto tako jer sam bio kod vulkanizera jednako kao što bih bio i da sam išao u Zagreb, a vozio sam se 50km/h veći dio puta. Kada sam došao tamo, na parkiralištu je bilo barem trideset automobila sa HR tablicama. Bilo je tu Istrijana, Podravaca, ZG tablica, Zagoraca... Šaroliko društvo. Barem pola vozila su bile jače limuzine. Za pretpostaviti je da su vlasnici boljeg imovinskog stanja. I sada se ja pitam, kako da običan čovjek koji krpa kraj s krajem, kupuje gume kod nas (kao i neke druge proizvode), dok oni koji novca očito imaju više od nas nekih kupuju bez pardona preko granice? Kako mi uvijek idemo prvo misliti na sve drugo osim na sebe, dok oni koji si to mogu priuštiti ne rade? Zbog toga, grižnja savjesti što kupujem gume preko granice je nestala u sekundi.

Ono što bi svakako trebalo napraviti u Hrvatskoj je, usporediti modele kako to Slovenci imaju dobar posao sa gumama jer sam načuo kako i državljani Italije koji žive uz granicu sa Slovenijom kupuju gume baš u Sloveniji. Očito postoji način kako to Slovenci osiguravaju dobre uvjete sa dobavljačima. Ili su naši distributeri gladni kruha preko pogače. Nešto od toga dvoje je u definitivnom nesrazmjeru kod nas i kod naših susjeda. Žele li opstati naši vulkanizeri, nešto će se morati pod hitno promijeniti. Evo, dolazi još jedna zima gdje je gro ljudi svoje zimske gume kupio kod susjeda. I sljedeće četiri godine, od prilike, nema više odlaska po nove.

ponedjeljak, 05.07.2010.

Ljubav prema domovini

Danas je ministar u Vladi g. Milinović u Gospiću izjavio sljedeće: "Odricanje u vremenima kada je to nužno znači ljubav prema domovini." Ovo je preneseno sa portala Večernji.hr. Mislim da neka gospoda u ovoj državi zaboravljaju da se domovina mora voljeti svaki dan, a ne samo u kriznim vremenima i da nije u redu pustošiti njenu blagajnu na uštrb privatnog sektora koji je puni kao i ostalih ljudi koji su porezni obveznici. Isto tako nije u redu krasti novac, stvarati umjetne poslovne ljude koji se "dobro snalaze" i imaju želudac za to. Takve treba kažnjavati, a ne potpomagati. Tako se voli domovina. Osim toga tko ste vi da preispitujete moje domoljublje? Eto, ja ću vam sada dragi moj ministre reći koliko ja volim domovinu s tim da nećemo taknuti ratne godine. Samo zadnjih pet. Eto vam moje pisamce...

Dragi moj ministre. Prije pet godina sam radio posao koji sam najviše volio do tada. I za moj pojam mi je bio relativno dobro plaćen. 4.200kn. Tada je počelo zbilja ozbiljno divljanje cijena nafte koje je uzrokovalo divljanje cijena ostalih energenata, hrane, pića pa ako baš inzistirate i obuće i odjeće. I tako moj ministre, moja plaća nije narasla ni lipe, ali su zato troškovi porasli. Do tih dana sam spremao oko 300kn sa strane. Nakon toga, niti lipe. Jednostavno ode tih 300kn. Godine su prolazile dragi moj ministre i troškovi su rasli, ali plaća nije. Prestao sam ići na nogmetne utakmice. Neisplativo je bilo davati bilo kakve novce za ono što su mi nogometaši i moj klub koji volim prikazivali. Postalo preskupo. Nakon nekog vremena sam počeo jako dobro razmišljati hoću li ići u kazalište moj ministre. A neobično volim komedije i mjuzikle. Na žalost, dragi moj ministre, od onda sam pogledao ravno tri mjuzikla i dvije komedije. Morate priznati da u pet godina i nije neki prosjek. Osim toga, naglo se prorijedio i odlazak u kino. Kada sam dobio karte od poslovnog partnera, dobro sam pazio da ih rastegnem na one filmove koje zbilja nikako nisam htio propustiti. No, otopilo se i to. S vremenom se dragi moj ministre i plaća smanjila. Pa više nije 4.200kn nego 3.600kn. Ko za vraga, troškovi se nisu smanjili. Sve gledam u čudu kako se to moglo desiti. Recite vi meni kako je moguće da pad plaće nije pratio i pad troškova? Jedno vrijeme sam kupovao novine. Onda sam shvatio da ako uzmem pretplatu, uštedim nešto novaca, a opet čitam te iste novine. Nakon nekog vremena (a prije smanjenja plaće) sam shvatio da neću imati novca za neke bitnije stvari pa sam otkazao pretplatu na novine. Ionako samo sranja pišu. Previše je politike u njima i to zle politike i zlih ljudi. Ja to ne želim čitati. Čitanje mi se svelo na sport, kino program i kazalište, a niti jedno od toga nisam mogao posjećivati. Čemu plačati novine da bi o tome čitao. Loše djeluje na moral i radni elan. Otkazao sam dakle i to. Kaže se da je u zdravom tijelu zdrav duh i da se treba baviti sportom. Znate, da bi se bavili nekim sportom treba vam i neka oprema. A to sve košta. Ne samo to. Treba često platiti i najam prostora gdje se bavite sportom. I tako vam dragi moj ministre narušavam svoje zdravlje i ne bavim se više sportom. Ah, zaboravih... Hodam do posla. To je nekih 3km. Nemam baš za gorivo. Dakle, nisam baš sasvim napustio sport. I hodanje je olimpijska disciplina zar ne. Pardoniram se na tome.

Imao sam jedan hobi. Dobro ste pročitali. IMAO SAM. Nemam ga više. A nije bio ni skup. Skupljao sam i čitao stripove. U moru svih stripova nekako sam se odlučio za dva serijala koji su mi posebno prirasli srcu. Jedan je bio Zagor. Njega mi je tata kupio kada sam imao 4 godine. Moj prvi strip. Bio sam oduševljen njegovim avanturama kada sam počeo čitati. Do tada sam samo gledao crteže. Bože moj, treba početi s nečim. Drugi lik koji sam počeo skupljati je bio Tex Willer. Njemu su me vjerojatno privukle karakterne osobine koje dijelim s njim. Šteta što ne živim u istom vremenu kao i on (iako nije stvaran lik) jer bi bez imalo problema večini lopova u ovoj državi radio o glavi svaki dan i to bi mi pričinjalo neopisivo zadovoljstvo. Ali da ne idem previše od teme, skupljao sam Zagora i Texa Willera. Došlo je vrijeme prije nekih tri godine kada sam morao reći da nešto moram prestati skupljati. Odluka je pala. Teška srca, odrekao sam se Zagora. Znam, mnogi će me sada popljuvati, ali što se tu može. Tex mi je ipak nekako bliži. A i humor je ipak mrvicu jači. Osim toga, Gallieno Ferri mi se potpisao na jedan od brojeva Zagora i nekako sam si mislio da je to to. Vidio sam čovjeka uživo, progovorio koju s njim i dobio autogram. Vrijeme je za drugog "heroja". I tako sam na popis na kojem su: kino, kazalište, sport, nogometne utakmice, izlasci van dodao i sakupljanje stripova. Barem djelomično. Na žalost, to nije dugo potrajalo jer sam prije godinu i pol dana morao prestati skupljati i večinu izdanja Texa Willera. Znači jedan jedini hobi koji sam imao, nešto što je samo moje i samo za mene i čini mi veliko zadovoljstvo, morao sam se odreći i toga. No dobro, od papira i humora se ne živi. Pardon, od papira. Humor me još uvijek nahrani određenom dozom nečega što me vuče svaki dan iz kreveta. Dragi moj ministre, da ne bi pomislili sada kako je tu sada kraj mojim veselim odricanjima, moram vam reći kako sam počeo smanjivati obroke. Više niti ne jedem kao prije iako sam već bio korigirao prehranu. Jedem još manje. Srećom po mene i moju prehranu, došao sam do još jedne spoznaje koja zbilja natjera čovjeka da voli domovinu do krajnjih granica. Vidite dragi moj ministre, na moj račun u banci koja si redovno uzme novce za vođenje istog, uopće više ne stiže plaća i tako je dva mjeseca. Dva mjeseca sam u zaostatku. I ne samo to. Dragi moj ministre, otkrio sam da mi nisu plaćni ni doprinosi unazad šest mjeseci, a to ste između ostaloga i vi krivi. Ovo vi ide na cijeli kabinet Vlade kao i milog nam Sabora koji se nije smio zvati ni državni jer je to nekome smetalo (tolko o tome što je bitno za raspravu tamo). Nisam ni slutio koju sam sreću imao kada sam prestao primati plaću. Zamislite kako će se sada odraziti to na moju liniju. Čudo koliko ću profitirati. Nisam stao na tome s odricanjima. Počeo sam se šišati kao u dane dok sam bio u vojsci. Nema nastavka na mašinici koju rabi moja frizerka. Tako vam ja moj ministre sada više ne idem na šišanje jednom u mjesec dana nego ću ići jednom u dva mjeseca. Kome još treba kosa na glavi? Kao šećer na kraju, 31.8. ću završiti na burzi. Dragi moj ministre, uspješno sam se odrekao i posla. Zar ne mislite da beskrajno volim domovinu?

Sada, kada ste to pročitali (znam da je ovih pet riječi utopija, ali dobro zvuče) iz moje perspektive, molim vas da se stavite u perspektivu jedne obitelji koja ima barem jedno dijete i zajednička primanja im ne prelaze 3000kn. Dragi moj ministre, stavite se u cipele obitelji koja nema primanja jer nitko nigdje ne radi i nisu bili u kazalištu deset godina najmanje. Koji su zaboravili kako je to pogledati film u kinu. Koji su zaboravili kojeg je okusa teletina. Stavite se u cipele onih ljudi koji ne mogu školovati svoju djecu normalno u ovoj državi znanja. Stavite se u cipele ljudi kojima je hobi puko preživljavanje njihove obitelji i njih samih. Znate, moj razrednik u srednjoj školi je bio jako pametna osoba. Nizmjerno sam ga poštovao i poštovati ću ga dok sam živ. Često je znao govoriti, odnosno pitati nas pa onda odgovoriti jel znamo što je bezobrazluk? Bezobrazluk vam je moj ministre posrati se pred tuđa vrata. Znate što je još veći bezobrazluk? Pozvoniti i tražiti WC papir. To je ono što vi političari radite već jedno dulje vrijeme. Oličenje ste bezobrazluka. Svaka čast vama i vašem odgovornom zanimanju. Svaka čast vama i vašim velikim govorima. Na žalost, vi svi zajedno ne vidite jednu vrlo jednostavnu stvar, a to je kako se lako može pokrpati proračun i kako možete uštedjeti. Nisu otkazi jedino što morate davati. Sami ste rekli da se odricanjem voli domovina. Sada kada smo zorno prikazali koliko mnogo ljudi i na koji način se u našoj domovini odriče koječega, imam jednostavan prijedlog za vas sve zajedno.

Prvo, smanjite plaće svim saborskim zastupnicima za 50%. Od mjeseca srpnja kada već to niste bili u stanju napraviti ranije. Priče o tome kako će pasti kvaliteta saborskih zastupnika su deplasirane jer kvalitetu ionako nemamo. Barem ne tu koju vi propagirate. Gledajući saborske sjednice imam isti onaj osjećaj koji me prati već mnogo godina na maksimirskim tribinama. Vi ste kao Dinamo. On nikako da prezimi u Europi, a vi nikako da počnete raditi svoj posao kako treba. Osim toga zastupnici imaju mnogo benificija. Mislim da su sa svojim plaćama od oko 15.000kn (koja tisućica gore dolje), trebali uštedjeti dovoljno novaca kako bi izgurali ovu krizu. Barem oni tvrde da vole svoju domovinu. Ili bi je trebali voljeti.

Drugo, smanjite svima u državnim službama plaće na pristojne razine. Vojsku, policiju i prosvjetare ne dirajte jer oni nemaju pristojnu plaću, a vidjeli smo na mom primjeru kako nema šanse da se plaća poveća. Tako da njih ostavite na miru. Ne morate im davati, ali im nemojte ni oduzeti. Dakle, ne tetama spremačicama koje imaju oko 2.800kn plaću nego pikzibnerima koji imaju oko 12.000 do 15.000. Eto, njima smanjite plaće za 3.000 do 4.000kn. Mislim da takvih ima dovoljno i da bi se na njima dalo uštedjeti podosta novaca kao i na saborskim zastupnicima. To su uštede u milijardama kuna. Tako ćete i vi podnjeti teret štednje i rezanja troškova i porasti u očima naroda što se silno trudite već jako dugo. Opet, s druge strane, morate priznati da je plaća od 8.000kn puno bolja od plaće koja je 2.800kn ili recimo od moje koje najednom nemam. I da se uz prije ušteđeno (tko je štedio) da živjeti jako dobro u današnjim uvjetima. Ma budimo realni... Sve i da nisu uštedjeli, da se s tim pristojno živjeti. Dajte meni tih 8.000kn i ja ću vam zorno pokazati koliko je to moguće.

Treće, smanjite broj savjetnika u svim onim potrebnim i nepotrebnim odborima koji skupljaju salo i celulit na guzicama u svim onim finim foteljama. Smanjite broj nepotrebnih agencija za rudaču, letenje i kojekakvih drugih smiješnih naziva jer i tamo netko ima plaću preko 10.000kn. I svakako ne zaboravite smanjiti i njima plaću za onih 3.000 do 4.000kn. Ovo sam napisao jer često zaboravite donijeti neke odluke odmah od prve pa to često ide na popravni ako ne i nekoliko njih.

Ja znam dragi moj ministre da svi vi radite odgovoran posao i da morate imati visoke plaće kako ne bi bili potkupljivi i korumpirani i kako bi mogli mudro voditi ovaj narod. No dragi moj ministre, kako ste sami rekli, odricanjem se voli domovina. Ne mislite li da bi bilo pravedno kada bi se počela odricati i "masa" od nekih stotinjak tisuća ljudi kada se već 4,2 milijuna odriče dvadeset godina? Tako da možemo zaista svi zajedno reći kako svim srcem volimo domovinu.

<	travanj, 2012
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

Opis bloga

Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.

Linkovi

Pošta
Web album

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica

Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore

Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal

bućkuriš pameti

23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)

19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.

marchelina

30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.

Bernard Jurišić (SportNet)

01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...

Tomislav Židak (Jutarnji list)

01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.

autor... Na žalost, meni nepoznat.

13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."

poglavica Seattle Dwamish

09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong.

poglavica Dan George

30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid.
John Wayne

27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.”
Aristip

15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease.



 Dotepli se u količinama