Hvalospjev gluposti https://blog.dnevnik.hr/justthepine

petak, 24.08.2012.

"Spiderman" nije više potreban



Ne tako davno, pročitao sam u jednom samoborskom listu kako pauk služba u Samoboru ne radi u skladu s očekivanjima, odnosno, kako je uprihodila premalo novaca u prošloj godini. Razlika u odnosu na godinu prije je bila pozamašna. I cveka direktor Komunalca o tome i po pauku, sav je nezadovoljan i jadan. K tome razmišlja i o tome da ukine pauk službu jer kako kaže, nije isplativa u odnosu na uloženo, što možemo iščitati kao kredit za pauk vozilo, jer ne diže dovoljno automobila. Opet dolazimo do zaključka kako je politika kurva. Samo me čudi kako ta dotična osoba koja kritizira ima obraza ikaj reć i to još za novine jer jako dobro zna zakaj se auti ne dižu. Zato jer oni koji krivo parkiraju i to masu puta ne plaćaju kazne, a mnogima se ne smiju auti niti dignuti. Jedan od razloga je taj kaj su to najčešće "face" u gradu, obrtnici i gazde firmi koji već dugi niz godina ne mare za to di parkiraju (zebra, zelena površina, ispod znaka zabranjeno parkiranje i zaustavljanje) i imaju veze na policiji i u Komunalcu, a drugi je razlog kaj masa tih istih poznaje i njega osobno pa se kazne storniraju. Kako ga nije sram uopće tako nekaj izvaliti u novinama? Kaj bi pauk trebao dignuti mene koji sam ispravno parkiran i koji platim parkirnu kartu? Ili ako je ne platim pa ostanem dve minute predugo, a kaznu mi stisnu pa je platim u roku deset minuta? Neki zbilja ne poznaju granice dobrog ukusa i ponašanja. Bome nemaju niti mozga kada ga treba upotrijebiti. Prazno... Skroz prazno je u tim glavama.

Neću nikad zaboraviti kako sam sjedio s bratom na kavi u Lavici. Jedan naš poznati obrtnik i "baja" (barem misli da je...odnosno, nekima sigurno je) je stao s autom ispod znaka zabranjeno parkiranje i zaustavljanje. Ima parkiralište koje je besplatno i udaljeno je 2min pješke od tog mjesta gdje je on parkirao i plus cijelu jednu minutu od mjesta gdje je išao popiti nekaj s ekipom. Bio je tamo sat vremena. Mi se nismo mrdnuli dok se nije vratio. U međuvremenu je naišao komunalni redar koji je trebao zapisati kaznu, no vjerojatno poučen iskustvom, čim je vidio naljepnice na autu htio se okrenuti. Međutim, vidjela ga je jedna gospođa i praktički ga je prisilila da napiše kaznu. Sklon sam vjerovati kako ta kazna nikada nije bila plaćena jer se on još nije ni sjeo u auto, a mobitel je već radio. I da...mislite da je prekinuo razgovor kada je krenuo? Ne... On uredno vozi s telefonom na uhu. Niti za to ne plati nikakvu kaznu. A čujem da je i na vladinoj "listi srama".

Eto, zbog takvih je "Spiderman" nepotreban gradu. Problem u biti nije u manjoj naplati nego u potrebi za poništavanjem tolikih kazni.

Kako ne bi sve bilo prekritično, pohvalio bih djelatnike policije koji su mi izašli u susret prigodom nedavne prometne i nisu me otkantavali nego su mi pomogli maksimalno i zbilja su bili ljubazni. Po tome kako neki pišu o policiji i kaj se sve priča, čovjek bi mislio da se ne može imati u njih povjerenja. E pa može. I da...nisu iz mog grada već jedan grad na obali, ali da se ne umisle, nećemo ih imenovati wink

24.08.2012. u 16:19 • 6 KomentaraPrint#^

srijeda, 25.07.2012.

Daruvar u "srcu mome"

Da se odmah razumijemo, ovo nije tekst protiv grada Daruvara. Ovo nije tekst protiv žitelja toga grada. Ali je protiv onih koji iskorištavaju taj grad i regiju radi osobnog probitka, a veze s njima nemaju.

Dakle, nemrete vjerovati koliko je ljudi migriralo iz Daruvara. Što privremeno, što za stalno. Ili su postali žitelji Daruvara. Prosto je nevjerojatno da je Samobor, a sve više i Zagreb, prepun daruvarskih tablica. Sve češće viđam razna vozila, čak i friško prodana sa daruvarskim tablicama kako se vozaju po Samoboru ili Zagrebu. Ili je Samobor postao nevjerojatno popularan pa se ljudi iz Daruvara masovno sele kod nas ili neko opet muze ovu državu i ljude jer može. Naime, za one koji ne znaju, osiguranje automobila je najjeftinije (po mojim zadnjim informacijama) u Daruvaru. Najskuplje je ljudima koji imaju ZG tablice. Došli smo do toga da su prvo rent a car kuće počele registrirati vozila u Daruvaru. Pretpostavljam da su tamo otvarale poslovnice ili nešto slično. No sada vidim i osobna vozila koja masovno imaju DA početna slova. O kamionima jednog trgovačkog lanca da niti ne pričamo. Masovno su počeli vršiti registraciju kamiona u Daruvaru. Kako je to moguće ako je uprava u Zagrebu? Ajde da registriraju par kamiona koji su dolje stalno parkirani ili nešto slično. Ili da imaju ispostavu Daruvar pa da onda tamo prijave neka vozila. Ali to je došlo do masovke. Kužim ja da treba uštediti, ali na uštrb čega? I kako? ZG tablice plaćaju najskuplje osiguranje zato što je najveći postotak prometnih nesreća u ZG regiji i zato što ih uzrokuju vozači sa ZG tablicama. OK... Slažem se da onaj tko napravi takvu glupost i ako je ponavljač da treba platiti veće osiguranje. Međutim, zašto bih ja plaćao za neku budalu koja svaka dva, tri mjeseca razvali auto? Kaj sam ja tu kriv? Zbog toga, Velika Gorica je odlučila predati zahtjev za vlastitim registarskom oznakom. Po meni, sasvim opravdano. Što po količini vozila koju imaju u gradu što zbog toga da ih se ne muze bez veze. Činjenica je da u Slavoniji i Baranji koja cijela ima manje žitelja od Zagreba grada, a kamo li od cijele ZG županije zajedno s gradom postoji dvanaest registarskih oznaka. Dvanaest. A mi svi imamo Zagreb. Dakle, godinama osiguravajuće kuće zarađuju na nama i muzu nas. Da osobno registriram nekako auto u Daruvaru, vjerojatno bih završi na sudu zbog prevare za par dana. Mene to jednostavno tako hoće. Druge očito ne. Mada se zna da s Daruvarom nemaju nikakve veze. Treba li konačno nešto više mijenjati i po tom pitanju? Po meni da. I to ne na način da sada cjepkamo tablice na autima iako neki grad tipa Velike Gorice svakako ima pravo na svoju tablicu, nego da izjednačimo osiguravajuće premije. Regulirati bonuse. Dakle, ako netko nije napravio nikakvu nesreću nikada, neka plaća manje. Onaj tko skrivi nesreću, neka plati više. Ponavljači neka plaćaju najviše. Time ćemo disciplinirati i vozače. Ovakva raspodjela plaćanja osiguranja koja k tome nije ni poznata ljudima, sigurno nije pravedna. Znamo da malo toga danas jest, ali vrč ide na vodu dok se ne razbije. Mislim da je vrijeme da ovaj vrč koji osiguravajuće kuće od nas pune, razbijemo na malo više komada. A bome se neće desiti Daruvaru da najednom ima više vozila, i to uglavnom gospodarskih, nego kaj ima stanovnika. I to trostruko.

Također, moram napomenuti da su se ljudi "povampirili". Postali su stoka. Nevjerojatno na kakve sve stvari nailazim zadnjih tjedana kako radim malo drugačiji posao i više sam po terenu. Od sada, više ne fermam pet posto nikoga. Nema nikakvih milodara i pro bono poslova osim ako zaista ne vidim nužnost toga. Od jučer, naplaćujem i razmišljanje. Dosta su ljudi grickali moje prste pa onda prešli na cijelu ruku. Nema... Dogorilo je, a činjenica je da što si gori to imaš više uspjeha. Neću se pretvoriti u neku budaletinu, ali od sada naplaćujem sve za kaj god moram misliti ili paliti auto. Ma kako banalno bilo. Dosta je... Ovo nema veze s Daruvarom, ali ima sa mojim srcem.

25.07.2012. u 15:12 • 4 KomentaraPrint#^

utorak, 03.07.2012.

02.07.2012. - 15:05

Dolazim pred banku (nećemo je reklamirati naravno) ostaviti utržak koji sam konačno skupio na pristojnu neku sumu da je vrijedna spomena. Parkiram se, standardno palim sva četiri da ne platim bez veze parking 10kn jer zbilja ne budem dulje od tri minute ako ne bude gužva. Dolazim pred vrata, a ona se ne otvaraju. Hm... Opet im se nekaj pokvarilo. Šteta kaj nemaju Scottya ili McKaya (kojeg svi zovu Rodney, ali mu je pravo ime Meredith) pa da to ne šteka svako malo. I pomaknem se ja dva koraka iza, skoro se nabijem u gelender, vratim pred vrata, a ono i dalje nikaj. lud Odem lijevo, odem desno, a vrata i dalje zatvorena i ne otvaraju se. nono Provirim nutra i vidim ona matirana stakla isto zatvorena što nije neobično ako klima radi. Odem do prozora, provirim nutra. Sve zamračeno. Sigurno ih pljačkaju. Jebote, pljačkaju banku! Otimaju i moje novce!!! mad Adrenalin udara, srce pumpa. Biti heroj, potencijalno budala ili kukavica pa zbrisat? I nikaj, vadim ja (ne pljucu naravno) MasterCard karticu i pokušavam uć u banku kako se u sve druge banke ulazi s karticom kada hoćeš doći do bankomata, ali ne reagira. rolleyes Sada sam bio još više uvjeren da je pljačka u toku. Blokirani su svi ulazi. Krenem udesno kako bih malo razmislio kaj dalje, možda pozvat policiju i onda otkriće!!! smokin Stoji naljepnica da banka ima novo ljetno radno vrijeme od 08-15h. Jebote... Sjedaj u auto i gas dok te još netko nije vidio. pjeva Ionako su kamere zabilježile baš sve. dead

P.S. Nije ni ponedjeljak mogao proći bez da ne velim čega... mah

03.07.2012. u 10:47 • 9 KomentaraPrint#^

nedjelja, 01.07.2012.

14:00

Dodatak na jutro... Krečim kuhinju. Na pola zida i sa još neokrečenim stropom mi pukne valjak. headbang Sami valjak, ne držak. Sused.... Opako si mi zajebao nedelju i sve kaj sam danas imal u planu napravit. Ima da te nema smijeh

Za opuštanje i razonodu definitivno mogu sada pustiti samo ovo:

01.07.2012. u 17:41 • 5 KomentaraPrint#^

6:30

Budim se. Imam osjećaj ko da Dedalus pali svoje potisnike i upravo se sprema ući u orbitu. Ustajem iz kreveta i nevjerujem kakav zvuk eek Okrećem se oko sebe i mislim si, dokle spavam. Koliko je sati? Okrećem se u maniri gimnastičara i uzimam sat, a kad ono on pokazuje 6:30. nono Kroz glavu mi preleti da sam zbilja previše gledao Stargate zadnje vrijeme jer sam noć prije sanjao da sam na Destinyu. Samo je druga ekipa bila samnom. Zvuk ne prestaje. Naravno da sam išao spavati poslije ponoći i da mi ne pada na pamet ustati se još. Planirao sam oko 8h, eventualno oko 8:30. Ali neeeee. Zvuk ne prestaje headbang Dižem se, odlazim maltene gol na balkon i vidim susedov auto sa rastvorenim svim vratima. Iz gepeka mu viri usisavač. Valjda industrijski. Zidar je pa ima takvu boleštinu od usisavača. NEMOJ ME BATJE da saugaš jebeni auto u 6:30 burninmadburninmadburninmadburninmad Kužim ja da je prek dana vruće, ali nemoj me batje... 6:30 JE!!!!! lud Mislim da ćemo imati informativni razgovor ili ću probat ja njemu smjestit neku psinu. Jednostavno moram jer mi je nedjelja počela od prilike ovako namcornamcornamcor

P.S. Šteta što nema kategorija objave koja se zove glupost ili ljudska glupost. A možda da stavim pod kultura? Zbilja graniči sa kulturom življenja mad

01.07.2012. u 12:30 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 14.06.2012.

Stotku smo prebacili

Ovaj tjedan završava školska godina koja je za mnoge ljude jednaka kao i ostale prije nje. Nekima je uzbudljiva jer su prvi puta krenuli u školu. Nekima je posljednja u osnovnoj školi, a neki su maturirali pa kreću u ozbiljnije živote vode. Kod mene, u mom malom selu (ajmo reć da je još uvijek selo) je ovo stota školska godina. Prošlo je 100 punih godina od kada su otvorena vrata NIŽE PUČKE ŠKOLE U MIRNOVCU. Taj smo događaj obilježili u srijedu, 07. lipnja 2012. godine.

Dugi niz godina su djeca s ovih prostora putovala u školu koja se nalazila u općini Podvrh. To je zaista bio dalek put. Posebno kada nije bilo autobusa i sličnih prevoznih sredstava. Osim toga, mnoga djeca su bila siromašna pa je takav put bio još teži zbog neimanja adekvatne obuće i odjeće. Kako je populacija rasla, tako su se i ljudi počeli buniti i tražiti neku bližu školu. Glas naroda je poslušan i 1909. godine za 13.000 kruna otkupljena je već gotova zgrada bivše Austro-Ugarske vojarne u posjedu obitelji Reiser. Prošle su još dvije godine dok se zgrada nije uredila kako dolikuje jednoj školi. Tako su 15.09.1911. otvorena vrata na čijem je zidu pisalo "NIŽA PUČKA ŠKOLA U MIRNOVCU". Djeca, koja su živjela u mom selu, kao i u susjednim selima su krenula pohađati tu školu. Prvi učitelj je bio Branko Borovečki. Prve školske godine je bilo 119 polaznika škole. Branka Borovečkog na mjestu učitelja je naslijedio Franjo Lodeta.


Originalna fotografija prvih učenika sa prvim učiteljem Brankom Borovečkim.

Škola je postala četverorazredna 1929. godine. Tih godina je broj učenika varirao. Ponajprije zbog siromaštva, ali i ne brige roditelja kojima je ipak bilo bitnije da im djeca idu na pašu s kravama, da se pajceki i kokoši nahrane i za njima čisti nego obrazovanje djece. No svijest o školovanju je brzo doprla do ljudi tako da broj učenika nikada nije pao ispod 100, a dosegao je brojku od čak 260 polaznika škole. Škola je djelovala kao samostalna sve do 1960. godine kada je potpala pod Osnovnu Školu Janko Mišić (danas OŠ Samobor). 1972. godine, općinske vlasti otvaraju novu školu koja se nalazi između naše škole i Janko Mišića. Kako smo bili bliže njoj, potpali smo pod novoosnovanu Osnovnu Školu Bogumil Toni. Do dana današnjeg se status nije mijenjao.


Pravila u školi.

Zgrada škole je zaista stara. Kako je bilo rečeno, ona je bila dio vojarne Austro-Ugarske vojske. Zbog dotrajalosti i neadekvatnih uvjeta, nastava posljednje školske godine u toj zgradi je održana 1983./1984. Ne, nismo išli u grad u školu nakon toga. Vlasti u općini su odlučile da se podignu dvije montažne zgrade škole koje je izgradio slovenski Marles. Radovi su završeni 1983. godine. Jedna zgrada je podignuta u Farkaševcu, a druga je podignuta na zemiljištu 50m dalje od zgrade stare škole. Prva školska godina u novoj zgradi je odrađena 1984./1985. Ja sam postao dio nje školske godine 1985./1986. kada sam krenuo u malu školu, a prvi razred sam upisao školske godine 1986./1987.


Spomenica škole.

Sama proslava je bila lijepa. Sva djeca koja pohađaju našu školu su sudjelovala u priredbi te je ona potrajala skoro dva sata. Pomogla su i djeca iz matične škole kao i neke učiteljice. Hvale vrijedan trud koji je zaista i bio za pljesak. Kasnije se nastavilo domjenkom (kakva je to proslava bez jela i pijače), a kada je pao mrak, krenuo je kratak, ali impresivan vatromet te se završilo malom svirkom i čagicom. Kad se učiteljice raspojasaju... E to treba vidjeti i doživjeti naughty

14.06.2012. u 11:15 • 2 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 30.04.2012.

Stari grad Samobor - ukratko

Ako niste sigurni kamo sutra za praznik ili bilo koji drugi praznik, a imate viška slobodnog vremena, možda Vam pomognem ovim kratkim tekstom o razvalini utvrde iznad "slobodnog trgovišta Samobor"...

Prije nego se posvetimo današnjoj temi, želim se zahvaliti Samoborskom muzeju koji mi je ustupio knjigu "Samborski Stari grad". Tu knjigu, prožetu detaljnim informacijama o samom gradu, njegovim vlasnicima, određenim okolnostima i samom utjecaju na slobodno trgovište Samobor te njegove građane, napisao je Drago Miletić za Samborski muzej 2001. godine uoči stogodišnjice zaključenja ugovora o preuzimanju Staroga grada u ruke tadašnje općine. Ukoliko vas ovaj tekst potakne na detaljnije istraživanje o Starom gradu Samoboru slobodni ste to učiniti na licu mjesta (iako se trenutno i dalje ulazi na vlastitu odgovornost) i u Samoborskom muzeju. Veseli ljudi će vam rado izaći u susret. Ukratko, dođite i vidite. Uz to se malo i osladite.

Općenito o Starom gradu


Ulje na platnu 1903. g., stari Samoborski grad, Branko Šenoa,
Samoborski muzej


Oko 1260. godine sagrađen je Stari grad u Samoboru. Tvori gotovo istostranični trokut sa susjedna dva grada. Susjedi su Okić, koji je izgrađen prije 1193. godine i Lipovec koji je izgrađen 1242. godine ubrzo nakon provale tatara u naše krajeve. Okić je sagrađen na 490m nadmorske visine i nadzire prostore od Karlovca na jugu do duboko u dolinu Sutle na sjever te daleko od Zagreba na istok. Lipovec je izgrađen na 576m nadmorske visine, ali ga okolni vrhovi (Japetić 879m, Stražnik 708m, Oštrc 752m, Plešivica 777m) i odmaknutost od putova zaklanjaju od pogleda. Samobor, osim što je najmlađi po datumu izgranje, ujedno je i najniži. Nalazi se na 257m nadmorske visine. Podignut je podno vrha brda Tepec (navodno je ime dobilo po tome kaj su mame i tate govorile dječurliji da se ne tepu ili vam skiću na to brdo i u šumu), na stijeni iznad ulaska u uski usjek riječice Gradne. Zbog toga ga se lakše opaža tek iz sjevernijih smjerova. Samobor je znatno veći od svoja dva susjedna plemićka grada. Tlocrtno je višestruko razvedeniji. Tipološki ga od dva susjeda razlikuje postojanje utočišne kule. Njega su izgradili pristaše češkog kralja Otokara II. Da bi na tome dijelu ojačali staru granicu. Grad je do 1488. godine mijenjao podosta vlasnika (sve je objašnjeno u knjizi), a te godine se desila značajnija promjena. Naime, tada je kralj Matijaš Korvin mijenjao Stari grad Samobor za strateški važnu utvrdu Ormož sa Barbarom, ženom Dujma Frankopana. Time je postao zadnji kralj koji je imao u posjedu Stari grad Samobor. To preuzimanje je također bitno za građane slobodnog trgovišta Samobor jer je 16. listopada 1488. godine Zagrebački kaptol upisao Barbaru kao vlasnicu Staroga grada, niz okolnih sela, ali i slobodnog trgovišta. To je izazvalo mnoge prijepore, tužbe i trajne sukobe koji će potrajati skoro tri stoljeća.

Stabilizacija grada i važniji vlasnici od 16. stoljeća na ovamo.

U razdoblju od izgradnje pa sve do prve četvrtine 16. stoljeća grad često mijenja vlasnike i to su nakon kralja Korvina plemićke obitelji kojima je on uglavnom jedan od posjeda. Zbog toga vlasnici nemaju neku volju i želju za znatnijim ulaganjima u njega te se on u prvoj četvrtini 16. stoljeća nalazi u lošem stanju. Kako nije bio unutar nekog većeg posjeda koji bi mogao održavati grad, prosjek cijene za koju je bio prodavan je bio 4000 forinti. Ne zaboravimo, grad, točnije slobodno trgovište Samobor koje je bilo ispod Starog grada je bilo baš to, slobodno, te nije bilo obavezno služiti Starom gradu niti ispunjavati njegove financijske prohtjeve.


maketa Starog grada iz Samoborskog muzeja
koja odgovara stanju iz 1776. godine


Okolnosti se mijenjaju čestim turskim provalama i pljačkama u sjeverozapadnu Hrvatsku i Štajersku. Zbog tih provala Samobor postaje strateški važniji. Zato će kralj Ljudevit 1525. potvrditi Ivanu III. Ungnadu, pravo na Stari grad Samobor. I ne samo to. Kako bi se potakla veća ulaganja, kralj se odriče u korist Starog grada svih dohodaka kraljevske komore koje su bili obavezni plaćati Samoborci. Tim činom su dodatno stvorene tenzije koje će trajati kroz sljedeća dva i pol stoljeća jer su se gospodari Staroga grada osjećali i kao gospodari građana.

Oko 1534. godine grad je podijeljen u nasljedstvu na pola. Od tada u jednoj polovici grada žive Ungnadi, a u drugoj polovici žive bogati trgovci Gruberi koji imaju u vlasništvu rudnik u Rudama. Nakon smrti Grubera 1536. grad se zalaže iz ruke u ruku sve do predaje te polovice Franji Tahiju i njegovoj ženi Heleni Zrinskoj koji su u rodu s Gruberovima. 1577. godine Krištofor Ungnad postaje hrvatski ban i daje si zadatak da ponovno postane vlasnikom cijeloga Staroga grada. Prvo je otkupio 1578. godine založenu polovicu Ambrozu Gregorijancu iz 1567. godine. Samo da se spomene, taj zalog je bio 13.000 forinti što je podosta veća vrijednost u odnosu na onu iz 1525. godine. Gruberovih se nije mogao riješiti nego li doslovno nasiljem. Na obližnje obronke je postavio topove i tukao po gradu dok mu Gruberova udovica Klara nije predala ključeve grada. Sve do njegove smrti 1587. godine, razdoblje je obilježeno velikim nasiljem. Posebno prema samoborskim građanima koji traže pomoć zagrebačke crkve, hrvatskih staleža i kralja. Nakon njegove smrti, udajom Ane Marije Ungnad 1585. godine za grofa Tomu Erdődya, Stari grad dolazi u ruke moćnog čovjeka koji već ima u posjedu Jastrebarsko, Okić, Lipovec i Cesargrad s najvećim vlastelinstvom. Osim toga bio je Hrvatski ban, nasljedni župan Varaždinske županije, veliki vojskovođa i kasnije pobjednik slavne bitke kod Siska 1593. godine. Na žalost, prema Samoborcima nije bio nimalo milostiviji od svog prethodnika. Bio je i gori. Stradanja kroz sljedećih 37 godina su postala veća i teža.


maketa Starog grada iz Samoborskog muzeja
koja odgovara stanju iz 1776. godine


Uskoro kreće novo mijenajnje vlasnika po starim običajima. Brzo. Tu treba obratiti pozornost na cijene koje su značajno porasle. Prvo ludo povećanje 1567. godine je sigurno bilo uzrokovano uključivanjem Ruda sa pripadajućim rudnikom u posjed. Tamo se vadio prvenstveno bakar, ali i željezo. Godinu dana poslije smrti velikoga bana, posjedi su podijeljeni među sinovima. Prihode od rudarenja su dijelili na jednake dijelove, a grad je također razdijeljen. S time da su neki dijelovi grada ostali zajednički. Takva raspodjela očeve imovine je izazvala razmirice pa je Sigismund koji je postao banom, želio istisnuti iz grada braću i sestre makar i silom. Tomina su djeca rano umrla, a nakon Sigismundove smrti 1639. godine živa je još samo Elizabeta koja postaje jedini vlasnik grada. Nakon njene smrti, gradom upravlja Ana Elizabeta, žena Ivana Gerberta Auersperga, vrhovnog generala hrvatske krajine. Poslije 1689. vlasništvo preuzima njen sin Teodorik koji 1701. daje Stari grad i Rude u zakup na pedeset godina Aleksandru, Jurju i Krištoforu Erdődyu za 30.000 forinti. Oni zbog velikih dugova prodaju samoborske posjede sa svom pokretnom imovinom na tim imanjima Franji Antunu Auerspergu za 92.321 forintu. Franjo drži grad do smrti kada ga ostavlja u nasljedstvo sinu Josipu Antunu. Međutim, ostavlja mu i pozamašni dug od 62.554 forinte zbog čega je 1764. ovaj prisiljen prodati grad zajedno sa Rudama. Kupac je Josip Erdődy za 104.900 forinti. Josip umire iste godine, a grad nasljeđuju braća Ljudevit, Ladislav i Leopold koji ga prodaju zajedno sa svim posjedima koji mu pripadaju te Rudama za 210.000 forinti Krištoforu Erdődyu. Srećom po Samoborce, na vlast dolazi carica Marija Terezija koja vraća trgovištu većinu privilegija 1769. godine. Time se završava period od skoro 300 godina stalnih prijepora i parničenja između građana trgovišta i gospodara Staroga grada. Vidiljivo je također, da nakon Grubera, Stari grad veže uz sebe Rude i rudnik što mu osigurava veću cijenu kako vrijeme odmiče, ali i daje sigurnost ulaganja u grad i njegovo održavanje. Ima još jedna suluda zanimljivost vezana za taj period, ali to pročitajte pod zanimljivostima.

Propadanje Staroga grada i pokušaji sanacije


slika s weba turističke zajednice zagrebačke županije

Kroz 19. stoljeće Stari grad je u posjedu raznih obitelji, ali se u njemu više ne živi. Dotrajali krovovi se urušavaju kao i dotrajali podovi. Zidove natapaju kiša i snijeg. Rastače ih led. Tome su se vjerojatno veselili građani trgovišta jer se sjena Staroga grada i njegovih gospodara navlačila nad njihove građanske slobode i pravice skoro tri stoljeća. Sva patnja i bol nisu bili zaboravljeni.

Međutim, budi se Romantizam. Šenoini povijesni romani su sve popularniji. Napušteni grad obilaze znatiželjni i zaljubljeni. Tako je jednom prigodom Stanko Vraz, šetajući i misleći na svoju ljubljenu Ljubicu, Juliku Kantily, oko 1837. godine zapisao u zidine Staroga grada "četiri jednostavne i mile": Rosicza, Dushicza, Csvetek, Fiolica.

Svijest građana se promijenila. Smekšalo se srce. Ideja o očuvanju zidina je pala na plodno tlo i počela je rasti. Prvi korak k tome cilju je napravljen 1901. godine kada je od posljenjeg vlasnika grofa Monteccucolija zatražen otkup ruševina zajedno s 27 jutara šume. Ugovor je sklopljen 4. travnja 1902. godine. Po njemu je općina došla u posjed traženog za 5.293 krune i 92 filira. Zidine i grad su sada već izgledali vrlo derutno. Prvu sanaciju je napravilo Šporstko društvo "Šišmiš" od 1910.-1912. godine. Sljedeće opsežnija istraživanja je napravio Tihomil Strahuljak 1942.-1943. godine. Kraj drugog svjetskog rata donio je uništeno gospodarstvo, a malom broju hrvatskih konzervatora velike probleme i poslove u vidu uništene povijesne jezgre gradskih središta, razoren niz spomenika unutar gradova, devastirane barokne dvorce i teško oštećene velike crkvene komplekse. Zbog toga nije bilo za očekivati da će se nastaviti radovi pokrenuti za NDH. Tek krajem 1951. počasni konzervator Samobora Ivica Sudnik traži barem 500.000 dinara za radove. Četiri godine poslije, ponovno obavještava Konzervatorski zavod o stanju i zahtjeva pritisak na općinu da iz budžeta osigura sredstva za najneophodnije radove. Na temelju tog dopisa, šalje se konzervator Josip Ladović da utvrdi stanje. Na terenu nalazi samoborsku mladež kako pod nadzorom Ivice Sudnika čisti i uređuje Stari grad. U kolovozu, načelnik općine obečava "par vreća cementa", ali to nikada nije ispunjeno (politika je kurva), a krajem godine Josip Ladović upozorava na opasnosti koje prijete izletnicima na Starom gradu. Prvim pravim radovima se pristupilo u srpnju 1962. dobrovoljnim radom samoborskih studenata koji raščišćavaju, krče i čiste Stari grad pod vodstvom Janka Filipeca. Građevinske radove obavlja "Komunalac", ali tek krajem listopada. Sanirana su najkritičnija mjesta na istočnom pročelju Ajtićeve kuće, jugoistočni ugao obrambenog zida, dersane su unutrašnje plohe zidova istočnog i sjevernog krila palasa, jugozapadne i branič kule, u kapeli je izvedena izolacija svoda substrukcije, zazidana su južna vrata da bi se spriječilo nekontrolirani ulazak u grad, "izvršene su rekonstrukcije detalja gotičkih prozora i portala, topničkih i puščanih strijelnica preinačenih u vrijeme barokne pregradnje ili srušenih u toku propadanja grada... Restaurirani su oni dijelovi zidova i lukova gdje je to zbog konstruktivnih razloga ili prezentiranja plastično prostorne jasnoće bilo potrebno."



1963. godine se nastavlja s radovima i započinje s nekim novima. Iste je godine napravljen predračun troškova rekonstrukcije peterokutne kule i njena preinaka u ugostiteljski objekt. Predviđena cijena je bila deset puta veća od iznosa kojim se raspolagalo za zaštitne radove. 1964. godine se nastavilo s programom zaštitnih radova iz prethodnih godina, a dokumentacija iz 1965. godine nam daje na uvid samo aproksimativne troškove. Iz toga se da zaključiti da se s radovima stalo. Na žalost, dobro utabani put kojim se krenulo nije nastavljen. U to vrijeme sustav financiranja je zahtijevao da razvijenije općine sudjeluju u takvim projektima s 30% iznosa. U tri godine radova, općina je sudjelovala s mizernih 8% uz dobrovoljan rad studenata. Očito u to vrijeme u općini nije bilo interesa za planiranu sanaciju čime je Samobor dugoročno oštećen i osiromašena mu je turistička ponuda od koje može vući profit. Grad je ponovno prepušten devastiranju posjetitelja, hirovima i zakonima prirode koja na kraju u takvim slučajevima uvijek odnosi pobjedu. Nakon 30 godina u povodu 750. godišnjice povelje kralja Bele IV. Trgovištu Samobor, općina je osnovala Odbor za proslavu 750. godišnjice grada Samobora koji nastoji pokrenuti radove na Starom gradu, ali bez uspjeha. U posljednjih pet godina započeti su radovi koji su imali za cilj zaustavljanje odrona kamenja sa vrha zidina kao i propadanja. Unazad godinu dana podignute su skele s vanjske strane zidina pa je za nadati se da će Stari grad Samobor još dugo biti vidljiv s autoputa dok se ide na izlaz Samobor – Bregana te da će prizvati u svoje odaje znatiželjne turiste.


slikao Matija28 – pticica.com
slikano je sa ponovno izgrađenog starog vidikovca koji
je originalno podignut 1912. godine


Zanimljivosti Staroga grada

* Stari grad Samobor čini gotovo istostraničan trokut sa svoja susjedna dva grada Okićem i Lipovcem.

* Barbara Celjska, Crna kraljica, gospodarila je Starim gradom Samoborom. Bila je poznata po tome da dobije što poželi i kojeg god muškarca poželi. Po legendi je Stari grad uživao u festivalima seksa. Također, bavila se tu i alkemijom. Njena alkemijska djelatnost je poznata iz zapisa njenog suvremenika, češkog alkemičara Johanna von Laaza. Taj zapis je objavljen u Laazovom djelu Via universalis i u uvodu sedmog izdanja djela Bazilija Valentina Chymische Schriften (1717.).

* Do prve četvrtine 16. stoljeća je vrlo niska cijena otkupa koja kasnije raste pripajanjem Ruda pod njegovo okrilje te s počenih 4.000 forinti u prosjeku dolazimo do cijene od 210.000 forinti.

* Pola Starog grada je pripadalo zloglasnom Franji Tahiju.

* Preuzimanje ključeva grada 1578. je bilo izvedeno granatiranjem istoga dok vlasnica nije popustila i predala mu ključeve svoje polovine grada.

* Gotovo tri stoljeća su trajali sukobi gospodara Staroga grada sa građanima slobodnog trgovišta Samobor

* Krištofor Erdődy je u Genovi na kartama izgubio Stari grad (kakav mulac) koji je 1777. godine sudskom presudom dan na upravljanje pobjednicima kartaške igre u trajanju od 32 godine.

* 1911. je zamiješana prva "fangla" morta za krpanje pukotina.

* 1911. je država na njemu odobrila prva novčana sredstva za zaštitne radove jednog plemićkog grada u Hrvatskoj.

* 1912. su prvi puta natkriti dijelovi arhitektonskog sklopa plemićkog grada, a njihovim prostorima dan suvremeni sadržaj.

* 1912. je uređen prvi muzej unutar jednog ruševnog plemićkog grada.

* 1912. su njegovi ruševni zidovi prvi noću rasvijetljeni.

* 1912. je priređen pravi vatromet sa mjesta gdje stoji Stari grad Samobor.

* 1942. su provedena prva stručna istraživanja jednog plemićkog grada.

* Priča se da postoji tunel koji spaja Stari grad i crkvicu sv. Mihala podno njega i da će uskoro biti ponovno probijen te pušten u pogon u turističke svrhe.

30.04.2012. u 19:41 • 2 KomentaraPrint#^

četvrtak, 26.04.2012.

Za što imamo glavu?


slika je posuđena s adrese http://randomthoughtsonlifeblog.com/2010/07/31/thinking-part-12/

Omiljeno pitanje mog ujaka, upućeno meni dakako, dok sam bio mali, bilo je zašto nosiš glavu? Da ti kiša ne pada u želudac? Naravno, to je bilo pitano kada su mi male sive stanice prestale raditi u uredovno vrijeme i kada bih napravio neku glupost. Ne nestašluk. Glupost. Neke situacije su toliko glupe da se s razlogom moramo pitati to pitanje. Živimo u 21. stoljeću i za vjerovati je da se ljudske sposobnosti korištenja mozga razvijaju. Na žalost, imam osjećaj kako s vremenom postajemo sve gluplji, zatucaniji, a djeci bi mozak trebao raditi 200 na sat. Umjesto toga usporava na 80 ako ne i sporije. Sve greškom nas odraslih.

Mnogo je faktora koji to potiču. Prije svega način života i pomanjkanje komunikacije među ljudima. Ali govorne komunikacije. Chat koji je sada vrlo čest oblik komunikacije na Internetu je prepun raznih skraćenica od kojih ćemo uopće zaboraviti izgovarati pune riječi. Kada ne znam neku skraćenicu, bijeli svijet me gleda kao da nisam normalan. Kao da sam izrod. Na kraju, dolazimo do toga da me bude nekad i sram pitati. Muljam. Sram sam operirao davnih dana, ali opet, neki čudan osjećaj u meni postoji.

Davnih dana sam rekao da ću se prestati čuditi nekim stvarima. Ili svima? Nebitno. Stvar je da me i dalje zbilja iznenade i začude neki događaji. Nevjerojatno mi je da čovjek sjedne u auto, upali ga, krene. Vozi se nekoliko stotina metara i ne kuži da mu svjetla ne gore. Razumijem ja da je gradska rasvjeta dobra i da se od nje ne vide svjetla na cesti. Ali brate, imaš kontrolnu ploču (da ne kažem Control Panel, a palo mi je na pamet) u autu i vidiš da si ćorav kao krtica. Ne vidiš kilometar sat, ne vidiš sat koji pokazuje vrijeme. Možda imaš i broj okretaja motora. Niti njega nije vidjeti. Zar nije u redu se zapitati zašto ne vidim to sve? Mislim, odgovor se nameće sam po sebi. Nemaš upaljena svjetla. Takvim ljudima poblicaš pa ti neki još budu toliko sretni što si im pomogao da ti dignu srednji prst ili počnu spominjati bližu i daljnju rodbinu.

Isto tako mi još dan danas nije jasno zakaj ljudi pale maglenke ako magle nigdje nema. Nevjerojatno mi je da ta praksa nikako ne umire. Pravilni naziv tih svjetala je svjetla za maglu. Ako i rabimo u toj tikvi maglenke, brate, opet vidiš da se dio riječi odnosi na maglu. Ako se s ceste vide zvijezde na nebu ili mjesec, za vjerovati je kako magle nema. Posebno ako vidiš jako daleko u mrak. Ugasiš li svjetla, naravno da nećeš vidjeti dalje od 5m, ali to je sasvim normalna pojava. Davnih dana sam rekao da ću uzeti čekić i samo truckati aute koji se voze s upaljenim maglenkama.

Znam da u ovoj državi mnoge stvari nisu logične. Ali ako je netko stavio punu liniju na cestu, onda je očito imao razlog zašto se tuda ne bi smjelo pretjecati. Međutim, vozeći se pred dva vikenda nekim cestama u Hrvata, došao sam do bolne spoznaje da ljudi nisu baš imali dobre ocjene iz geometrije i ne znaju kako izgleda puna crta. Osim toga, očito su spavali i na vozačkom kada su objašnjavali da se preko te pune linije ne pretječe. Ili još bolje, kada su dvije pune linije. To je tek izazov za pretjecanje. Što da ne.

Dogodilo se. Kaže cura koja je ostala s dečkom u drugom stanju nakon samo dva mjeseca veze. Gledaj mala... Nije se dogodilo. U današnje vrijeme ti se ne može dogoditi taman da živiš na vrhu Velebita. Kako opravdati takvo začeće osim da je glupo? Po Dugu Svetome nije. Uz sve silne kontracepcijeske metode, oni kažu da se dogodilo. Ako ti se nameće seks bez zaštite pod izlikom da nema seksa ako se rabi zaštita, gdje je nebitno čak začeće koliko zarazne bolesti, onda se u tako nešto ne upuštaš i gotovo. Osim toga, apstinencija je najbolja kontracepcijska metoda. Koliko moraš biti munjen da pristaneš na tako nešto? I to pod ucjenom? Koliko moraš biti "pogorelić" ili ne cijeniti sebe da pristaneš na tako nešto?

Priča koja me ponajprije potakla na pisanje ovakvog teksta se desila prije nekih tri tjedna u Glazbenoj školi. Popravljam računalo i dolazi cura od nekih 16 godina, možda i više, sa svojom profesoricom. Profa joj daje stick na kojem su slike. Zadaća je bila da ih pregleda i vidi koje joj se sviđaju. Pretpostavljam da je neka od tih slika trebala poslužiti kao plakat ili nešto slično. Sasvim nebitno. Pustim ja skeniranje na viruse i gledam ja tu malu. Lista ona slike i najednom ode vrat u lijevo pod 90 stupnjeva. Za par slika vrati ga u normalu. Onda opet nakon nekog vremena ode vrat u lijevo. Ne vraća ga ona dobrih desetak slika. Opet nazad u normalu. Na kraju je još pet slika ispratila držeći glavu na svom lijevom ramenu. Tjelovježba je dobra stvar, ali mi recite sad bi li vi gledajući slike u albumu nakrivili vrat da naletite na sliku koja je položena (ako ju je već vlasnik ostavio takvom) ili bi okrenuli album? Barem na računalu nemaš neki veliki rad rukama da bi sliku okrenuo za 90 stupnjeva u smjeru kazaljke na satu. Istina, možda je problem što treba shvatiti da se slika mora okrenuti samo za 90 stupnjeva i što to znači u smjeru kazaljke na satu. Navodno je lakše iskriviti vrat.

Jučer vozim Avenijom Dubrovnik u Zagrebu. Skidam se s rotora i malo poslije skretanja za Savski Gaj, deda sa unukom koja ima oko 3 godine, možda malo više, čeka na rubnjaku kako bi pretrčavao cestu koja ima tri trake, gdje je ograničenje 70km/h, a ljudi se mahom voze barem 80km/h. Naravno da je krenuo u pretrčavanje prvom prigodom. Curicu je vukao za sobom ko vrećicu namirnica. Je on već dosta star, ali mala i dalje s njim takvim ne može držati korak jer je jednostavno premala i ima manji raspon nogu. Moglo joj se desiti da padne u srednjoj traci. I kaj onda? Sva sreća, ništa se nije desilo, ali kakvu poruku šaljemo takvim ponašanjem uz silne zebre koje postoje i uz pothodnike koji su tamo? Čemu učimo tu djevojčicu? Barem bi taj deda trebal biti malo pametniji.

Ovo je kap u moru raznih gluposti koje nam se dešavaju jer ne razmišljamo. Da se razumijemo, imam i ja takvih epizoda. Samo se trudim to smanjiti na najmanju moguću mjeru. Prošle godine oko rođendana sam išao vračati susjedu klupu koju sam posudio. Balkon mu je pregrađen od bratova drvenom ogradom, a popeti se možete samo s bratove strane. Bio sam "pametan" i htio sam preskočiti tu ogradu kao što sam je preskočio i kada sam posuđivao istu klupu. Međutim, okliznula mi se tenesica i ostao sam visjeti na ogradi ko komad sušena mesa u crtiću. Najmanji problem je bio kaj sam se natukao. A kaj da sam čovjeku slomio ogradu? Treba to platiti. A treba i objasniti kako se to desilo. Cijelo selo bi me doživotno zafrkavalo. Kaj to meni treba?

Sive stanice imamo da bi ih upotrebljavali. Barem mi se čini tako.

26.04.2012. u 13:28 • 7 KomentaraPrint#^

subota, 21.04.2012.

Što nas sve vreba na internetu?



Iako se internetom služimo već više od 15 godina, sigurnost samih korisnika je vrlo upitna. Čak je ugroženija nego na samim počecima. Najveći razlog tome je što ljudi nisu upoznati s opasnostima koje vrebaju internet prostranstvima kao i samo negiranje istih kao da se to ljudi ne tiče. Veliki dio ljudi i dalje koristi piratske verzije operativnih sustava kada je riječ o Windowsima (nije u redu, ali je razumljivo) pa samim time često ne nadograđuju sami sustav i ostavljaju sigurnosne rupe te pribjegavaju besplatnim anti virusnim rješenjima koja često nisu dostatna da ih se zaštiti. Možda ste već puno toga pročitali, možda je nekima to prvi ozbiljniji susret s pošastima koje vladaju na internetu i ja sada sigurno neću otkriti Ameriku, ali neki čitatelji su molili da se napiše pokoja i o tome pa sam udovoljio želji. Naravno, teško je baš sve staviti u jedan suvisli tekst jer borba protiv virusa, crva, trojanaca i ostale gamadi je maltene znanstvena disciplina i zaista postoje laboratoriji u kojima se to radi. Zato ćemo zagrebati po površini i upoznati vas s najočitijim opasnostima.


ovako izgleda jedan laboratorij za praćenje odaziva na viruse

U prošlosti, dok je DOS vladao PC računalima, imali smo klasične viruse koji su uglavnom brisali podatke sa medija ili radili na tome da ukoče računalo i ono postane neupotrebljivo te su uglavnom radili na određeni dan. Danas je maliciozni softver kud i kamo perfidnije napravljen. Ponajprije jer smo svi umreženi i lakše je širiti zaraze. Više to nije toliko interesnatno raditi sa disketama ili CD medijima kao nekada. Također, postoji još jedna razlika, a ta je da su nekada virusi bili jednoznačni i postojani. Ili, kako da se izrazim, bili su dobro poznati kada su se jednom otkrili. Danas, računalni virusi se ponašaju kao i oni koji napadaju naše zdravlje. "Mutiraju". Tako da danas imamo ime za određeni virus ili crv, ali imamo "mali milijun" pod varijanti tog softvera. Sama namjena takvih programa više nije da uništi vaše podatke jer to nije zabavno, a bome niti ne donosi novac. Danas je najbitnija informacija i kao takva je puno vrijednija kao sadržaj koji se želi uzeti nego da se taj sadržaj uništi. Time se vode svi jači igrači na tom polju. Cilj je uzeti informaciju od vas/nas. Najčešće su to lozinke kojima će dalje provaliti u sustav na poslu i uzeti dragocjene nacrte ili nešto drugo, brojevi kreditnih kartica i sigurnosni kod pomoću kojih će napraviti još desetak takvih istih i uredno vam uzimati lovu jednom ili nekoliko puta.


ovako izgleda ekran u labosu gdje se prati aktivnost virusa u svijetu

Ako pričamo o najčešćim zarazama danas, onda su to one s kojima naivno skidamo antivirusne programe koji to u stvari nisu. Ovih dana je u mom gradu pošast izazvana Smart Fortress 2012 antivirusnim programom. Naravno, to je virus koji privuče trojanac koji je već na vašem računalu. Na žalost, antivirusni programi ga teško detektiraju dok nije prekasno. Konkretni virus u zadnjih par tjedana dila medijski portal jutarnji.hr. Neki ljudi su prijavili da su ga dobili nakon posjete njihovu webu što nije nemoguće jer su medijska kuća i interesantni su za napade sličnog karaktera. Vidio sam masu takvih virusa koji se prerušavaju u Security Center od Microsofta. Ekran izgleda prokleto slično i ljudi ga lako zamijene. Kod takvih problema, mnogo puta je puno lakše reinstalirati operativni sustav. Samo čišćenje se radi ukoliko ljudi ne naprave backup prije, a gore su im bitni podaci. U tom slučaju su spremni platiti koliko god treba da se to napravi bez reinstalacije. No inače, s financijske strane, najbolje je napraviti reinstalaciju. Prije nego skinete tako neki antivirusni program koji vam se nudi, nije zgorega priupitati "almighty google" kaj misli o tom proizvodu. U tren oka ćete saznati da je to muljaža i da to uopće nije anti virusni program. Uvjeren sam u to. Dok takve stvari dođu do Hrvatske, već su poznate diljem svijeta. Zato, obavezno prije instaliranja takvog softvera treba konzultirati ili google ili nekoga tko radi s takvim stvarima. Osim tih virusa, opasne stvari su rootkitovi i njih se jako jako teško riješiti. Nije nemoguće, ali je ponekad isto potrebno puno vremena. Na žalost, kod njih je problem što su uglavnom nemogući za otkrivanje dok se ne pojave. Moje je mišljenje (ne znači da je i ispravno) da su anti virusni programi najranjiviji kod tih prijetnji. Njih se posebno čuvajte. Ako čujete da neka stranica "dila" rootkitove, bježite od tamo dok netko ne kaže da je web opet siguran.

Jedan od zanimljivijih virusa u posljednje vrijeme je bio onaj kojemu nitko nije ušao u trag dugo vremena. Svima se činilo da se nešto događa, ali nitko nije imao konkretnih dokaza. Prenosio se USB-om i jedini cilj mu je bio da se dočepa PLC uređaja. Zašto? Kada to napravi i skuži odgovarajući PLC šalje svoj program u njega, operater gubi nadzor nad strojem i motor koji pogoni taj stroj mijenja broj okretaja te eksplodira uslijed postizanja rezonantne frekvencije (grubo objašnjenje). Cilj? Iranske nuklearke i slične tvornice. Autor? Ne zna se točno. Nitko koliko ja znam nije preuzeo odogovornost, ali se sumnja, a mislim da svi mi zajedno možemo pokazati prstom tko bi to mogao biti. Vrlo perfidno, ali učinkovito i nevidljivo. Tim virusom je bilo zaraženo mnogo računala prije nego se to otkrilo. Moć računalnih virusa je velika.


zapovjedni centar u F-Secure labosu

No to nije jedino sredstvo kako se netko može okoristiti vama na internetu. Danas su jako moderni mailovi u kojima vam se javlja bogati nasljednik iz Nigerije, Obale Bjelokosti ili neke treće Afričke zemlje i traži od vas da mu pričuvate neke milijune i za to ćete naravno biti bogato nagrađeni. Samo mu morate dati ime i prezime, datum rođenja i eventualno adresu kamo da pošalje neke papire. OPREZ!!! To nikako ne davati. Naime, u nekim državama je dovoljno dati ime i prezime, datum rođenja i možete otvoriti račun na neku fiktivnu firmu gdje će stizati novac koji je uredno negdje opljačkan. Što redovnim putem, što digitalno. Naravno, na vaše ime i prezime. Tako da ima tko svirati klavijature ako je potrebno. Osim toga, postoje i razni dobici i nagrade preko kojih je cilj doći do određene svote novaca i/ili uzeti podatke. Osobno sam doživio da su me prije sedam godina kontaktirali o dobitku milijun eura u Nizozemskoj, a to sam dobio jer sam negdje jednom kliknuo. I sad, ne budi ja lud, idem ja vidjeti kaj to je. Milja eura nije za baciti. Velim ja da mi je drago oko nagrade i da će mi novac dobro doći. Čak sam otvorio i devizni račun u banci. Čisto zlu ne trebalo. Na to dobijem povratni mail od odvjetnika u kojem su papiri koje sam morao potpisati i sa 300€ poslati preko Western Uniona u Nizozemsku kako bi preuzeo nagradu. Napišem ja mail da nemam 300€ i da mi je plaća skoro toliko i da ne mogu izdvojiti te novce. Sljedeći korak je bio zvanje. Zove mene čovjek na telefon i objašnjava mi postupak, a ja kažem da ne mogu i da radim pa se ne mogu sada razgovarati, ali možemo nastaviti prepisku mailom. I opet on meni objašnjava. Ja kažem da ne mogu to potpisati i poslati, ali da može on dati iz svog džepa 300€ obzirom da je odvjetnik i ima, pa onda kada ja dobijem nagradu, ja ću mu isplatiti 10% dobitka. Naravno, čovjek se nakon toga više nikada nije javio. Treba jako dobro paziti kome dajete ime i prezime. Posebno ne dajete datum rođenja samo tako i adresu.

Također, te podatke možete odati vrlo lako na lažnim web stranicama raznih društvenih mreža koje su pogodne za hakiranje. Ili lažni Internet dućani. Na primjer, dobijete mail s obavijesti da zbog nekog razloga morate promijeniti lozinku na vašem Facebook profilu. Naravno, link do te web stranice gdje ćete to napraviti je u mailu. Vi kliknete, odete na tu stranicu koja izgleda prokleto isto kao i Facebook, kucate svoje pravo korisničko ime i lozinku pa onda novo. Kada kliknete na promijeni, trebali bi otići u svoj Facebook profil. Međutim, javlja se greška i poruka kako trenutno Facebook ne radi, ali probajte kroz pola sata. Ono što vi niste nikako primijetili je da je adresa počinjala da "http://" umjesto sa "https://" i tu ste napravili prvu grešku u koracima. Večina mail servisa, večina društvenih mreža ima "https://" prefiks adresi. Dodan je ovaj "s" za secure. Masa ljudi uopće ne obraća pažnju na to. I dok vi čekate da prođe pola sata, taj tko vam je oteo pravo korisničko ime i lozinku putem onog sučelja koje ste nadobudno popunili se ulogirao u Facebook, zaspamao je sve vaše prijatelje, uzeo njihove podatke, tko zna, skinuo možda i kakve slike jer mu se sviđaju ili ih može negdje upotrijebiti i tako dalje. Broj mogućnosti koje haker ima su nebrojene. Samo radi jednog naivca. I onda ako se potrefi da ljudi imaju ista korisnička imena i lozinke za mail i koješta drugo, evo velikih problema. Ali velikih jer su vrata na mnoge adrese sada širom otvorena. Recimo, net.hr web mail nema "https://" protokol i zbog toga ga recimo ja izbjegavam. Ili u njega tovarim spamove i dajem tu adresu ako me treba neki portal koji na primjer ima bazu pogonskih programa. Tamo upotrebljavam recimo skroz nekakvu desetu lozinku. Da bi si olakšali takve gafove, postoji tehnologija koja se zove "Browsing protection" ili nešto slično i večina Internet Security alata ima ugrađenu tu tehnologiju. Postoje i neki besplatni programi koji se integriraju u browsere i rade sličan posao. Osobno sam vidio na djelu onu od F-Secura i mogu reći da je više nego zadovoljavajuća. Čim vi kucate web adresu, on je provjerava i stavlja zelenu kvačicu ako je sigurno, žuti uskličnik ako je sumnjivo ili crveni X ako se ne preporuča otvoriti tu stranicu. Naravno, vi je možete otvoriti, ali onda ne možete reći da je anti virus propustio loš sadržaj ili da vam je ukraden identitet. Također, ovaj "https://" protokol je obavezan kada kupujete u nekom Internet dućanu. Bez toga, ni u ludilu ne ostavljati broj kreditne kartice ma kako se ovi zaklinjali da je sigurno. Možda je, ali oni to ne mogu garantirati, a sigurno neće odgovarati ako se broj počne dilati okolo na internetu. I inače, samo da znate, za cirka 40$ se prodaju zlatne VISA kartice na crnom tržištu. Što znači da je netko povukao broj kartice i sigurnosni kod i za 40$ će vam prodati karticu, a vi možete za neko kratko vrijeme, ili dulje ako je vlasnik posebno glup, trošiti nečiji tuđi novac. Pa onda kada to proda na stotinjak ljudi, možete si zamisliti koju taj netko ima zaradu? Koliko je to "ozbiljan posao" govori podatak da u Rusiji nemate opake uvjete za registraciju domene kao recimo u RH pa ne morate dati sve podatke i time vas teško kontroliraju. Jedan ISP (Internet Service Provider ili vam ga Pružatelj Internet Usluga što mi je draži naziv) koji je imao registriranih hrpetinu takvih domena je krenuo u njihovo čišćenje i ukidanje. Fino su završili posao, napravili dobro djelo i "zemlji i narodu". Ujutro kada su došli na posao, njihova zgrada, gdje su imali urede je izgorjela. Nekome se nije svidjelo čišćenje. Još jedan vid zaštite od takvih likova i za kupnju putem interneta su danas sve prisutni PayPal servis kao i PrePaid kreditne kartice. Takvu sam si i ja dao napraviti. Koliko novca stavim gore, toliko mogu potrošiti. Više ne. Večina kompletnih Internet security riješenja ima ukljčenu roditeljsku zaštitu. S tim alatima možete djeci ograničiti vrijeme provedeno na internetu, možete ograničiti dane kada će se spajati na internet, možete im zabraniti posjetu određenim web stranicama. Nama odraslima to može postati naporno kada morate kucati lozinke da vas se pusti, ali djecu treba štititi. Na internetu su posebno ranjiva. Više nego na nekoj gmajni dok igraju nogomet ili skaču gumi gumi. Znam, malo pretjerujem jer dosta djece danas ni ne zna kaj je gumi gumi, ali poanta je očita.

Svakako treba skrenuti pozornost na još jedan problem koji se pojavljuje kod Internet sigurnosti, a to su mobilni uređaji. Oni su također ranjivi. I to jako. Zbog toga, svi uređaji koji koriste Windows operativni sustav, Android pa čak i iOS, mada ovi tvrde da nemaju sigurnosnih propusta, trebaju koristiti zaštitu. BlackBarry i Symbian također ulaze u ugroženu skupinu. Primjer je bio jednog Android telefona na koji je bila skinuta igra. Igra je kupljena, legalna softverska kuća u Kini je napisala igru. Međutim, u toj kući nisu primijetili da je njihov program promijenjen i da je neki haker dignuo na server preinačen kod. Preinaka se sastojala u tome da je telefon, ukoliko je bio uključen, zvao u jednu istočnu zemlju oko 3h ujutro na jednu do dvije minute. Mislim da je Turska bila u pitanju. Tamo naime u određenom telekomu možete zakupiti neki broj koji, kada bude pozvan naplaćuje na primjer 2$ minutu. 10% ide operateru na primjer, a ostalo vlasniku broja. Sada si zamislite koliko ljudi je skinulo tu igru i koliko ih je pozivalo taj broj tokom noći. Naravno, to se na računu u nekoj velikoj firmi ne skuži jer je trošak od 60$ zanemariv. Posebno ako je i inače visok račun. Kako su ih uhvatili? Prvi čovjek koji je skužio se probudio usred noći i vidio da mu telefon svijetli. Kada je išao pogledati što je to, vidio je da telefon poziva nekoga. Naravno, bateriju je iščupao. Provjerili su taj broj na ispisima i našli su ga na još određenom broju telefona u tvrtki. Pozvali su stručnjake za borbu protiv virusa koji su uzeli sve telefone i prekopali svaki detalj u njima. Samo se jedna stvar poklapala. Skinuta igra iz Kine. Kontaktirali su proizvođača koji je išao provjeriti kod i otkrili su pogrešku. Naravno, upravni odbor te firme nije zabranio zaposlenicima da se igraju, ali im je stavio svima na telefone antivirusne programe. Pazite kaj radite ako imate pametne telefone. Da ne bi bili pametniji od vas. Također su i automobili postali ugroženi zbog bluetooth instalacija. I na taj način su se počeli širiti virusi, a kako su automobili sve više opremljeni elektronikom i softverom, jasno je da će biti pokušaja zaraze istih. O posljedicama naravno nitko ne razmišlja. Barem ne hakeri.

Moglo bi se još koješta pisati i pričati o sigurnosti na internetu. Ovo je tek grebanje po površini i upozoravanje na najvidljivije probleme. Imate razne članke o tome ako vas interesira i možete pronaći razne primjere kako nastradati na internetu. Nije loše nekada proučiti. Ono što je jako bitno za napomenuti je da dva anti virusna programa nikako ne instalirati na jedno računalo. NIKAKO! Jedno je uvijek bolje od dva. Ima više razloga. Jedan je da se Windowsi mogu blokirati, a drugi još bitniji je da onda sustav zaštite postane još porozniji. Na ovoj adresi av-comparatives.org možete vidjeti testove anti virusnih programa i kako se ponašaju u određenim uvjetima. Prema tome, uvijek možete odabrati ono što mislite da bi vas dobro štitilo. Naravno, niti ti testovi nisu 100% sigurni jer budimo realni, danas je zaista teško tvrditi da su testiranja provedena nezavisno.

Nikada ne smijemo zaboraviti na onu poznatu kako su svemir i ljudska glupost jedini beskonačni. Žalosno je da su se našli ljudi koji će iskorištavati internet u takve svrhe, ali se to događa. To je realnost i ne događa se nekome drugome. Sigurnost na internetu je briga svih nas.

21.04.2012. u 11:21 • 8 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 16.04.2012.

Cyber striptiz (i korak dalje) te posljedice istog



Neki dan sam se "ulogirao" na svoj hotmail račun i msn kako bih provjerio ima li novosti od Microsofta vezano za Windowse 8. Ni pet, ni šest, dolazi poruka: "Hey honey. Are you naughty sometimes? Would you like to see me naked?" Mislim si, ovo je bilo brzo. Jučer odem provjeriti koliko spamova imam na yahoo mailu da to pobrišem, a tamo nalazim poruku od neke (valjda) ženskice kako bi mi htjela pokazati nešto putem svoje web kamere i da neću zažaliti. Nemam nikakvih problema sa seksom niti me smeta da se ljudi izražavaju na razne načine (nataša je recimo vrlo duhovita i zanimljiva u tom izražavanju kao i još neki blogeri/blogerice koji čak djeluju i edukativno), ali ono kaj mene kopka je prije svega kaj se mota u tim glavama da tako javno izlažu svoja tijela putem interneta. Sigurno je svatko od vas tko je koristio skype, ICQ, MSN ili Yahoo Messenger dobio neku vrstu upita o tome želi li pogledati kako izgledaju određeni organi na web kameri. Do neki dan mi je takvo izlaganje i nuđenje bilo čak i smiješno dok nisam malo razmislio o tome. Ključno pitanje koje sam si postavio je bilo zašto. Definitivno u svemu tome ima i nešto bolesnika koji bi se tako pokazivali i na ulici samo da imaju hrabrosti. Ovako, na internetu su anonimusi i dok ih netko ne prijavi, što malo tko radi, nastavljaju sa svojim lovom. To su uglavnom bolesni ljudi i uglavnom su to muškarci. Ali ako pogledamo žene u tom kontekstu? Još nisam čuo da su žene toliko pomahnitale da se skidaju zabadave i bez ikakva motiva. Makar on bio i financijski. Kako ovakvo, ajmo reći ponašanje, na internetu nema naplate, barem ne direktne od strane onog koji gleda, koji je motiv tome? Naime, ako odemo u striptiz bar željni golog tijela, vjerojatno moramo platiti upad. Ako ne upad, onda moraš nešto popiti. Nekad se ostavi tringelt (to nije grad u Austriji) plesačima/plesačicama pa i oni imaju dodatnu korist od toga. Dakle, za sve sudionike ima neka računica. Ponuda i potražnja te krajni produkt su vrlo dobro poznati. No koji je motiv takvih radnji na internetu? Kako ja nisam nikada imao dovoljno hrabrosti i ludosti otvoriti takvu pozivnicu jer znam koliko to može biti opasno bez odličnog antivirusnog riješenja ma kako znatiželjan bio, teško mi je reći što se točno krije iza toga. Sada, kada koristim linux, svejedno nisam dovoljno hrabar ili glup otvoriti tako nekaj čisto da zadovoljim znatiželju. Pretpostavke mogu izvlačiti.

* Znamo da postoji određeni dio populacije koji je nastran ili bolestan. To je manji dio i uglavnom su to muškarci.

* Moguće je da su djevojke/žene i muškarci zbilja totalno "zagorjeli", imaju fetiš da ih se gleda i moraju biti viđeni.

* Moguće je da su djevojke prisiljene, ali tu zaista ne vidim nikakvu korist za onog tko ih je prisilio. Osim ako se nakon pet minuta ne zamračuje slika i dobiva se poruka da je na žalost besplatno vrijeme isteklo i da sada treba platiti kako bi se dalje mogao pratiti stream.

* Moguće je da nas se navlači na dotičnu web stranicu kako bi nam se računalo zarazilo određenim kodom i kako bi nas time vlasnik domene koristio za svoje napade na druga računala, kako bi nas rabio kao usputnu postaju za neki download ili nešto slično.

* Moguće je također da nas se koristi kao potencijalnu metu za napad. Prihvaćanjem spajanja slike sa drugog računala otvaramo portove preko kojih može proći komunikacija sa trećeg računala koje je u mreži sa dotičnim na kojem gledamo muškarca/ženu/curu kako izvode striptiz ili se čak samozadovoljavaju i ostavljaju određeni softver koji će kasnije kupiti naša korisnička imena i zaporke, brojeve kreditnih kartica i slati ih na određene adrese ili čak direktno dostaviti prilikom sljedećeg spajanja na istu adresu.

Druga opcija mi je definitivno najmanje realna i takvi su ljudi vjerojatno u manjini i opet su muškarci vjeroajtno tu u večini. Treća je moguća eventulano od onog "osim" jer prvi dio ne donosi nikakvu zaradu od te prisile, a može donijeti puno godina u zatvoru. Ako se posvetimo četvrtoj i petoj ideji, onda dolazimo do jako opasnih radnji po nas same koji smo dovoljno glupi da otvaramo takve linkove. Prošle godine sam bio na F-Secure security seminaru i tamo sam čuo kojekakve priče o iskorištavanju ljudske naivnosti. Neosporno je da seks industrija donosi puno novaca onome tko ga prodaje na ovaj ili onaj način. Možemo si samo probati zamisliti koliko može štete nanjeti običnim ljudima koji su dovoljno naivni i glupi. Moj prijatelj je nakon dosta godina htio vidjeti Severinu u akciji. Bio je željan reprize (a da samo znate koliko smo video kazeta i CD-a prodali u dućanu di sam radio taj dan kad je bio objavljen). Imao sam posla s njegovim računalom sedam dana. A to je samo naša Severina. Ako smo pametni, ma kako zagorjeli neki bili, takve linkove i ponuđene striptiz atrakcije bi trebali izbjegavati u širokom luku. Ne kaže se zabadave da poslije jebanja nema kajanja. Tako ni u ovom slučaju nema kajanja ni nakon otvaranja takvih linkova. Često me pitaju kako to da antivirus ne zaustavlja prijetnje na koje nabasa na internetu.

Zato jer ga nekad i ugasimo kada nas upozorava. Kaj bu meni jedan antivirus govorio da ne smijem pogledat golu žensku i to još onu koja se sama nudi. Taman posla!

Zato jer neki antivirusni programi nisu dovoljno dobri da zaustave takve napade. Posebno oni besplatni.

Zato jer je ljudski faktor toliko nepredvidljiv antivirusnom programu, da jednostavno ne može spriječiti sve naše gluposti. Radije platite jednu pivu u striptiz baru nego što otvarate ovakve linkove.

Nije da mi ne fali posla, ali krađa brojeva kreditnih kartica i kojekakvih drugih podataka može biti vrlo vrlo neugodna stvar. Ako netko ima pozitivnih primjera, slobodno komentira. Ali sumnjam da ćemo ih naći. Ljudi, pamet u glavu. I to gornju.

16.04.2012. u 00:43 • 18 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2012  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (1)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Listopad 2011 (2)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Prosinac 2009 (2)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (2)
Srpanj 2009 (1)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (5)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (6)
Veljača 2009 (5)
Siječanj 2009 (6)
Prosinac 2008 (9)
Studeni 2008 (6)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (3)

Opis bloga

Iskreno, profiliranje mi i nije neka fora jer se uvijek rastočim u raznim smjerovima. Osnovna misao i vodilja je pisati o onim događajima koji me dirnu s lijepe strane, a bome i s grde. Ponekad poželim podijeliti ljudsku glupost s mnogim ljudima. Nadam se kako ću ovdje to i uspjeti.

Linkovi

Pošta
Web album

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blogovi:
Simo Mraović - 16.12.2008 RIP
Mile Kekin
Nebuloze moje
Mreža - Kriza srednjih godina
Živjeti svoj život
Sidney
mindbuilding
Bedasta curica
ljubavnica29
by Andrejevna
neverinov blog
Tičerica
marchelina
Kenguur
Kinky Kolumnistica

Moji "poroci":
Lois McMaster Bujold
Vorkosigan saga
The West
NK Dinamo
KHL Medveščak
NY Rangers
Stripovi.com
Sergio Bonelli Editore

Zanimljivo:
AskMen.com
SportNet
Hrvatski golf portal

bućkuriš pameti

23.03.2012.
Ide od prilike ovako: "Budimo veseli. Proljeće je tu kao i prvi znakovi proljeća. Bosanci na mješalicama, visibabe i ostalo bilje..."
Frano Ridjan - HR2 (dobra fora i nikako nije za zamjeriti)

19.02. 2009
Jedanput san ispisala dva ipo lista kontrolnog iz te ka privredne matematike, sa nijednin tačnin rezultatom od mogućih dvajspet. Profesorica je bila tako fascinirana mojon blentavošću da mi je dala dva, samo da prođen i da oden ća. Vajda je, kalkulirajući, a ko će znat kalkulirat ako ne profa iz matematike, zakjučila da ja sa svojin kategoričkin neznanjem matematike mogu nanit puno manje štete široj društvenoj zajednici nego njenim živcima i njihovoj školi općenito.

marchelina

30.06.2009
Sportski, pa i životni vrhunac nije biti najbolji, najviši, najjači, jer to mogu biti samo rijetki. Pravi vrhunac je izvući maksimum iz onoga čime raspolažeš.

Bernard Jurišić (SportNet)

01.04.2009
Nekada, kada bi Dinamo gubio ili Zambata promašio gol, klinci bi dobivali “šljagu”, no, zamislite nesretno dijete da mu otac udari “klepetušu” svaki put kad Josip Tadić promaši gol? To bi već bilo brutalno...

Tomislav Židak (Jutarnji list)

01.02.2009
Čovjek je najsavršenije biće koje može napraviti svaka budala.

autor... Na žalost, meni nepoznat.

13.12.2008
....all things share the same breath....the beast, the tree, the man .... the air shares it's spirit with all the life it supports."

poglavica Seattle Dwamish

09.11.2008
May the stars carry your sadness away,
May the flowers fill your heart with beauty,
May hope forever wipe away your tears,
And, above all, may silence make you strong. wink

poglavica Dan George

30.09.2008
Life is hard; it's harder if you're stupid. pjeva
John Wayne

27.08.2008.
“Lijepa će te izdati, ružna ti se neće svidjati; siromašna će te upropastiti, a bogata će tobom vladati. Eto, izaberi šta ćeš najlakše podnositi.” smokin
Aristip

15.07.2008.
Life is a sexually transmitted disease. yes



 Dotepli se u količinama